Probni rad je u zakonodavstvo uveden prvenstveno radi zaštite poslodavca kako bi tijekom razdoblja od maksimalno 6 mjeseci mogao provjeriti radne sposobnosti novozaposlenog radnika te mu nakon tog razdoblja otkazati radi nezadovoljavanja na probnom radu poštujući mnogo jednostavniju proceduru otkazivanja nego kod drugih vrsta otkaza.

Tijekom probnog rada, na poslodavcu je da ocijeni je li radnik zadovoljio ili nije zadovoljio.

Najčešća osporavanja otkaza dolaze u situacijama kada radnici ostave često i vrlo dobre poslove radi novog posla za koji je bio ugovoren probni rad, a onda se stvara nezadovoljstvo ako im je taj novi radni odnos otkazan zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

Za takvo osporavanje, nažalost, osim u iznimnim situacijama, nemaju pravnu osnovu pa je savjet radnicima biti oprezan prilikom ugovaranja probnog rada.

Radi izbjegavanja bilo kakvih nedoumica, pošteno je i od strane poslodavca objasniti radniku da probni radi ne predstavlja samo formu već zaista služi za procjenu radnika i toga uklapa li se u radnu okolinu.

Istovremeno, probni rad daje priliku i radniku da vidi je li taj posao i poslodavac baš za nju ili njega.