Kako podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava?

Uvjeti za podnošenje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava

Ako smatrate da Vam je u okviru sudskog postupka koji se vodio pred sudom/sudovima Republike Hrvatske povrijeđeno neko od prava koje vam jamči Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Konvencija“) možete podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava („Sudu“). 

Zahtjev Sudu može se podnijeti samo protiv država članica Konvencije, a Republika Hrvatska to jest od 5. studenog 1997. godine, kada je ratificirala Konvenciju, čime je Konvencija postala dio hrvatskog unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Konvencija je po pravnoj snazi iznad naših zakona, što znači da ako je neki zakon suprotan Konvenciji, Konvencija je propis koji treba uzeti u obzir.

Zahtjev protiv Republike Hrvatske može podnijeti svaka osoba koja smatra da je Republika Hrvatska na njenu štetu povrijedila neko od prava zajamčenih Konvencijom, neovisno o državljanstvu i/ili prebivalištu. 

Zahtjev može podnijeti fizička ili pravna osoba. 

Podnositelj prije podnošenja zahtjeva mora iscrpiti sva raspoloživa domaća pravna sredstva. U najvećem broju slučajeva to znači obvezno obraćanje Ustavnom sudu Republike Hrvatske i tek ako Ustavni sud Republike Hrvatske odbije ili odbaci ustavnu tužbu, ispunjeni su uvjeti za obraćanje Sudu. Cilj ovog pravila jest dati priliku država članicama da isprave povrede Konvencije unutar domaćeg pravnog sustava. Tek ako cjelokupni domaći pravni sustav 'zakaže' pojedinac ima pravo obraćanja Sudu.

Rok za podnošenje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava

Sud razmatra samo one zahtjeve koji su podneseni u roku od četiri mjeseca od dana donošenja konačne nacionalne odluke. Rok od četiri mjeseci počinje teći od dana kad je podnositelj i/ili njegov zastupnik zaprimio konačnu nacionalu odluku. 

Protokolom br. 15 kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija, a koji je stupio na snagu dana 1. kolovoza 2021., dotadašnji rok od šest mjeseci za podnošenje zahtjeva skraćen na četiri mjeseca.

Osnovna svrha pravila o četiri mjeseca je održavanje pravne sigurnosti osiguravanjem da će se zahtjevi ispitati u razumnom roku nakon dovršetka nacionalnog postupka te da na taj način spriječi i same države članice i  zainteresirane pojedince da budu u stanju neizvjesnosti kroz duže vremensko razdoblje. 

Slanje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava

Zahtjev se šalje isključivo poštom na adresu Suda: 

The Registrar
European Court of Human Rights
Council of Europe
67075 Strasbourg Cedex
France

Datumom podnošenja zahtjeva Sudu smatra se datum predaje ispunjenog obrasca zahtjeva pošti (datum koji se nalazi na poštanskom žigu). Dakle, neovisno o tome kada Sud zaprimi vaš zahtjev, smatrat će se da je pravovremeno podnesen ako je u roku predan pružatelju poštanskih usluga.  

Učinak slanja zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava

Slanje zahtjeva Sudu nema odgodni učinak u odnosu na domaće sudske odluke. To znači da pojedinac mora poštovati i postupiti po pravomoćnoj odluci domaćih sudova čak i ako je podnio zahtjev Sudu.

Troškovi postupka pred Europskim sudom za ljudska prava

Postupak pred Sudom je u potpunosti besplatan, što znači da se za podnošenje zahtjeva ili donošenje odluke od strane Suda ne plaća nikakva naknada troškova ili pristojbi, kao što je to primjerice slučaj kod pokretanja parničnog postupka pred općinskim sudom kada je tužitelj obvezan snositi trošak sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu. Moguće je da će podnositelju nastati odvjetnički trošak, ali, kao što je navedeno, ne i trošak pristojbi.

Zastupanje pred Europskim sudom za ljudska prava

Podnositelj može sam podnijeti zahtjev sudu ili ga podnijeti po zastupniku. Punomoć je sastavni dio obrasca zahtjeva te stoga podnositelj ne mora zasebno prilagati punomoć, nego je dovoljno da podnositelj i zastupnik ispune i potpišu dio obrasca koji predstavlja punomoć. 

Bitno je naglasiti da ako postupak prijeđe u sljedeću fazu (zahtjev bude dostavljen na očitovanje državni ugovornici), podnositelj zahtjeva treba biti zastupan po odvjetniku koji je ovlašten baviti se odvjetništvom u bilo kojoj državi članici i koji ima prebivalište u jednoj od njih. Podnositelj zahtjeva može sam zastupati svoj predmet ili odabrati drugog zastupnika, koji nije odvjetnik, ali samo temeljem odobrenja predsjednika vijeća.

Obrazac zahtjeva

Podnositelj se Sudu obvezno obraća na obrascu koji je pripremljen od strane Tajništva Suda, a koji je dostupan bilo na web stranci Suda ili Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za zaštitu ljudskih prava. Obrazac zahtjeva dostupan je na hrvatskom jeziku te ga građani Republike Hrvatske ispunjavaju na hrvatskom jeziku. 

Zahtjev treba sadržavati sve tražene podatke u odgovarajućim točkama obrasca. Vrlo je bitno točno i precizno ispuniti obrazac kako zahtjev ne bi bio odbačen radi proceduralnih grešaka. Kako bi smanjili taj rizik preporuča se zahtjev Sudu podnijeti što prije tako da u slučaju odbačaja imate i dalje vremena da unutar četveromjesečnog roka podnesete novi zahtjev u kojem ste onda ispravili eventualne greške u ispunjavanju obrasca. 

Da bi zahtjev bio osnovan bitno je da je povredu Konvencije počinila država ugovornica (ili da joj se ta povreda na neki način može pripisati). Kad govorimo o povredi Konvencije od strane države ugovornice bitno je naglasiti da država odgovara za postupke državnih odnosno javnopravnih tijela. Sud će odbaciti zahtjev ako utvrdi da se podnositelj obratio sa zahtjevom koji se odnosi na povredu koju je počinio drugi pojedinac. 

Drugo važno pravilo je da se zahtjev mora odnositi na povredu prava koje je zaštićeno Konvencijom i Protokolima uz nju. Nisu sva prava ujedno i prava koja su zaštićena Konvencijom i njenim Protokolima, stoga je prije podnošenja zahtjeva potrebno provesti analizu pravnog problema te utvrditi koje pravo vam je povrijeđeno, je li to pravo zaštićeno Konvencijom i tko je počinio povredu tog prava. 

Nakon toga korisno je provjeriti je li Sud već odlučivao u sličnim predmetima i kakav je stav zauzeo. Također, bitno je znati da se Konvencija smatra „živućim instrumentom“ koji se tumači i primjenjuje u skladu s razvojem društva. Navedeno znači da je moguće da uslijed društvenih promjena stav Suda koji je zauzet u nekoj ranijoj odluci bude promijenjen. 

Izjava o činjenicama i povredama Konvencije

U obrascu zahtjeva, između ostalog, potrebno je navesti i sažetu i čitku izjavu o činjenicama te sažetu i čitku izjavu o navodnim povredama Konvencije i odgovarajuće obrazloženje. 

To su zasigurno najvažniji dijelovi obrasca koje je potrebno ispuniti jasno, ali i ujedno i sažeto s obzirom na ograničen prostor koji je predviđen u samom obrascu za navedene izjave. Iznimno, podnositelj zahtjeva može nadopuniti navedene podatke prilažući uz obrazac zahtjeva dodatne stranice zahtjeva na kojima navodi navodne povrede Konvencije i relevantna obrazloženja. No, takvi dodatni prilozi ne smiju biti duži od 20 stranica.

Izjava o činjenicama zapravo znači kronološki opis prethodnih postupaka i poduzetih pravnih radnji pred domaćim tijelima. Ako povreda na koju se pozivate proizlazi iz primjerice parničnog postupka, izjava o činjenicama bi sadržavala podatke kada i pred kojim sudom je podnesena tužba, po kojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kada je donesena prvostupanjska presuda, kako je sud objasnio razloge za donošenje prvostupanjske presude, je li podnesena žalba i temeljem kojih žalbenih razloga, kakva je bila odluka višeg suda o žalbi i kako je sud obrazložio svoju odluku, jesu li bilo kakva druga pravna sredstva iskorištena nakon odluke o žalbi i ako jesu, kakva je odluka o njima donesena. 

Nakon izjave o činjenicama slijedi izjava o povredi Konvencije.  U ovom dijelu podnositelj zahtjeva mora obrazložiti kako je država ugovornica povrijedila njegovo pravo zajamčeno Konvencijom. U većini slučajeva to znači ukazivanje na konkretnu sudsku odluku, činjenje ili propuštanje državnih tijela koji su doveli do povrede nekog od prava zajamčenih Konvencijom. 

Na primjeru jednog od naših slučajeva, koje smo vodili pred Sudom i uspješno dovršili pred Sudom, pokušat ćemo prikazati što bi izjava o činjenicama i izjava o povredi trebala sadržavati.

  1. Izjava o činjenicama 

Podnositeljica je fizički i verbalno napadnuta u noćnom klubu, nakon što je prethodno odbila udvaranje počinitelja uz obrazloženje da ima djevojku. Za vrijeme fizičkog napada na podnositeljicu, počinitelj je izvršio i verbalni napad i to na način da je podnositeljici uzvikivao sljedeće: „Lezbačo, treba vas sve pobiti, j…. ću će lezbačo“. 

Policija je izašla na mjesto događaja i uzela izjave od podnositeljice te svjedokinja te je nesporno bila upoznata s time da je motiv napada bila spolna orijentacija žrtve (vidljivo iz sačinjenih službenih bilješki). No, policija je protiv napadača pokrenula prekršajni postupak zbog remećenja javnog reda i mira. Prekršajni sud ga je proglasio krivim te mu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 300 kuna. Budući da policija nije pokrenula kaznenu istragu, podnositeljica je protiv napadača podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede i nasilničkog ponašanja motiviranih obilježjem zločina iz mržnje te kaznenog djela diskriminacije. Državno odvjetništvo je odbacilo ovu kaznenu prijavu uz obrazloženje da je protiv napadača već bio vođen prekršajni postupak i da bi njegov kazneni progon bio u suprotnosti s načelom ne bis in idem (ne dva puta o istom). Podnositeljica je zatim preuzela kazneni progon u svojstvu oštećenice, ali je Kazneni sud odbacio njezinu privatnu tužbu potvrdivši obrazloženje Državnog odvjetništva. Ovo rješenje Kaznenog suda je potvrđeno u žalbenom postupku, a podnositeljičina ustavna tužba je proglašena nedopuštenom.

  1. Izjava o povredi Konvencije 

Podnositeljica je prigovorila izostanku odgovarajućeg odgovora domaćih tijela na čin nasilja protiv nje koji je bio motiviran njezinom spolnom orijentacijom. Podnositeljica je istaknula da je Republike Hrvatska povrijedila članak 3. (zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja) i članak 14. (zabrana diskriminacije) Konvencije time što su vlasti (policija, državno odvjetništvo, sudovi) propustili poduzeti sve razumne korake, odnosno provesti cjelovitu istragu i utvrditi da je napad na podnositeljicu, koji je u njoj izazvao osjećaj straha, tjeskobe i nesigurnosti, motiviran mržnjom zbog spolne orijentacije, odnosno homofobijom, kao i poduzeti druge odgovarajuće radnje iz svoje ovlasti bi dovele do pokretanja odgovarajućeg kaznenog postupka protiv počinitelja, a ne pokretanja prekršajnog postupka radi ometanja javnog reda i mira. Podnositeljica je smatrala da ne postoje razlozi koji bi mogli opravdati neadekvatnu reakciju nadležnih državnih tijela na napad koji je pretrpjela zbog svoje spolne orijentacije u situaciji kada u Republici Hrvatskoj postoje kaznenopravni mehanizmi kojima se pojedince štiti od nasilja motiviranog mržnjom zbog diskriminatornih elemenata. Naime, Kaznenim zakonom izričito je propisana definicija zločina iz mržnje, a domaći sudovi obilježje zločina iz mržnje općenito smatraju otegotnom okolnosti kod kaznenih dijela koja uključuju nasilje. Stoga, kada postoji sumnja da je nasilni čin potaknut diskriminacijskim stavovima obveza je nadležnih tijela poduzeti sve kako bi istražili moguće diskriminacijske motive. Republike Hrvatska je nasilje s diskriminirajućom namjerom tretirala ravnopravno s nasiljem koje nema takve elemente te je time na štetu podnositeljice postupila protivno članku 14. Konvencije. U odnosu na članak 3. Konvencije podnositeljica argumentirala da su fizički i verbalni napad kojem je bila izložena zbog svoje spolne orijentacije u njoj su izazvali osjećaje straha, tjeskobe i nesigurnosti koji su dosegli potreban prag težine da bi bili obuhvaćeni tim člankom te da takvo postupanje zahtjeva odgovarajuću kaznenopravnu sankciju, a ne prekršajnu osudu radi remećenja javnog reda i mira.

Prilozi uz zahtjev

Dokumenti priloženi uz obrazac zahtjeva moraju biti poredani po datumu te označeni rednim brojevima. Sudu se uvijek šalju preslike dokumenata (rješenja, presuda) s obzirom na to da Sud dokumente podnositeljima ne vraća nego po okončanju predmeta, neovisno o tome kakva je odluka o podnesenom zahtjevu donesena, spis uništava. 

Pravni učinci odluke

Sud nikada ne ukida ili poništava odluke domaćih tijela.

Ako sud nađe da je podneseni zahtjev osnovan dosudit će vam pravičnu novčanu naknadu (preduvjet za dosudu je da ste tražili naknadu štete).

U okviru domaćeg pravnog sustava postoji pravni lijek za ponavljanjem domaćeg postupka temeljem konačne odluke Suda.

Naknada štete

U tijeku postupka podnositelj može postaviti zahtjev za naknadom štete koja mu je nastupila uslijed povrede Konvencije. Zahtjev nije nužno postaviti u samom zahtjevu, već je to moguće i u kasnijoj fazi postupka. Sud sam poziva podnositelja da postavi zahtjev za naknadom štete, ako mu je šteta nastala. Bitno je naglasiti da Sud neće dosuditi naknadu štete ako podnositelj ne postavi takav zahtjev u roku određenom od strane Suda. 

Naknada štete može se sastojati od materijalne ili/i nematerijalne štete.  

Nematerijalna šteta je novčana kompenzacija za fizičke ili psihičke boli koje su posljedica pretrpljene povrede Konvencije. 

Naknada materijalna štete je naknada stvarno pretrpljene štete ili izgubljena dobit.

Na podnositelju zahtjeva je da dokaže da je šteta koju potražuje nastala kao rezultat povrede. Sud smatra neosnovanim zahtjeve za naknadom štete koja se potražuje „u svrhu kažnjavanja“ ili „da bude za primjer“.

Sudski i odvjetnički troškovi

Sud može podnositelju dodijeliti naknadu troškova i izdataka koji obuhvaćaju troškove koje je podnositelj imao u okviru nacionalnog postupka, a zatim i u samom postupku pred Sudom. Takvi troškovi i izdaci uobičajeno uključuju odvjetničke troškove i sudske pristojbe pred domaćim tijelima. 

Autorica: Irena Matković, odvjetnica

Pravni savjeti za produkciju i otkup sadržaja

Producent ste i imate uspješne kreativne projekte iza sebe. Zanima vas samo kreativa i najmanje se želite baviti pravnim dijelom projekata. Bojite se pitati pravnika za savjet jer sve će se samo zakomplicirati i zato odustajete od te ideje. Međutim, dobro je imati na umu nekoliko stvari koje bi vam potencijalno mogle pomoći i u budućnosti olakšati posao.

Kako se definira autorsko djelo?

Audiovizualna djela kao što su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni ili drugi filmovi te druga audiovizualna djela izražena slikama, sa zvukom ili bez zvuka, u vremenski organiziranom slijedu promjena, bez obzira na vrstu podloge na koju su fiksirana, su po Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) autorska djela i jako je važno regulirati autorska prava na tom sadržaju unaprijed, u vrijeme stvaranja tih djela. Ukoliko to pravovremeno ne učinite, kasnije bi vas to moglo koštati novaca, energije i vremena.

Važnost pisanog ugovora o autorskom djelu

Prvo, kao producent, morate imati pisani ugovor sa svim koautorima na autorskom djelu. ZAPSP navodi kako su koautori djela osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti.

Tko su sve autori i koautori?

ZAPSP kaže da je glavni koautor audiovozualnog djela glavni redatelj, a ostali koautori djela su: autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. Koautor može biti i animator ako je crtež bitan element audiovizualnog djela, ali i bilo tko drugi čija je originalna intelektualna tvorevina individualnog karaktera bitan element audiovizualnog djela, točije tko je značajno pridonio stvaranju autorskog djela kao autor. 

Moralna prava i prijenos autorskih prava

Važno je, dakle, sa svakim od tih koautora sklopiti pisani ugovor kojim oni prenose svoja autorska prava na producenta tj. osnivaju pravo iskorištavanja za producenta. Tu je važno transparentno pregovarati koja su to prava prenesena i može se dogoditi da pozicije producenta i koautora u tim pregovorima budu suprotstavljene. Primjerice, producent će htjeti što više prava kako bi mogao što lakše kasnije raspolagati cjelokupnim djelom, dok će autor htjeti neka prava zadržati za sebe. Važno je ugovorom regulirati i moralna prava autora, a to su pravo prve objave, pravo na priznanje autorstva, pravo na poštovanje autorskog djela, pravo na poštovanje časti i ugleda autora, pravo opoziva. Producentima će naročito biti važno dobiti pravo prerade te ukoliko autor to pravo producentu da, u pravilu se neće moći pozivati na moralno pravo na poštovanje autorskog djela.

Korisno je ugovoriti opcije i za buduća snimanja, naročito ako producent unaprijed zna da će seriji, reklami i li nekom trećem audiovizualnom djelu biti nastavak. U suprotnom, kasnije će vam možda biti teže pregovarati s autorima o cijeni honorara i njihovoj raspoloživosti. Također, ako snimate seriju, a želite s tim sadržajem i kasnije na neki drugi način raspolagati, i to raspolaganje morate ugovoriti jer se ono ne podrazumijeva. 

Konačno, pisani ugovor morate sklopiti s autorom, a ne s njegovim trgovačkim društvom, ako postoji. Naime, autor može biti samo fizička osoba, onaj tko je autorsko djelo zaista i stvorio. Istina, ako sklapate ugovor s trgovačkim društvom čiji je autor radnik, u donekle ste povoljnijoj situaciji jer po ZAPSP-u, autorska prava za autorska djela nastala u radnom odnosu, uz određene iznimke, pripadaju poslodavcu, ako nije drugačije uređeno ugovorom. U svakom slučaju, najsigurniji ste ako ugovor sklopite s fizičkom osobom – autorom.

Prava korištenja ostalih djela u produkciji

Osim što ugovorom morate osigurati autorska prava na onom audiovizualnom djelu koji stvarate, morate riješiti i sva druga prava koja koristite u produkciji. Možda želite koristiti glazbu koja je već snimljena – morate ju licencirati. Ukoliko želite sadržaj bazirati na knjizi – ta prava također morate regulirati s autorom knjige, ali i prevoditeljem, ukoliko postoji prijevod na jezik na kojem i vi snimate. Naime, prijevod je samostalno autorsko djelo.

Konačno, dobro je sklopiti pisani ugovor ne samo s autorima, nego i sa cijelom ekipom koja sudjeluje u izradi audiovizualnog djela kako biste osigurali sva potencijalna prava koja bi netko nekad mogao potraživati. Naročito je važno sklopiti pisane ugovore s izvođačima (glumcima i ostalim izvođačima) te s njima, osim odredaba koje će biti striktno vezane uz njihov angažman na produkciji, ugovoriti, primjerice, da ne smiiju tijekom snimanja drastično mijenjati izgled (npr. obojiti kosu u ljubičasto, a za ulogu je potrebna plava kosa), ali i da moraju biti dostupni prilikom promocije audiovizualnog djela koja može biti značajno nakon snimanja pa je važno da se i ta obveza ukalkulira u obveze izvođača.

Pravo osoba na ugled, čast dostojanstvo…

Nisu samo autorska prava ono na što trebate paziti. Postoji i niz drugih prava koja morate uzeti u obzir. Morate se uvjeriti jesu li svi likovi u vašem djelu izmišljeni. Ako nisu, onda morate uzeti u obzir prava osobnosti osoba koje spominjete u svom audio-vizualnom djelu, točnije pravo te osobe na ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu ali i sva druga prava osobnosti koja bi korištenjem identiteta te osobe mogla biti povrijeđena. Zapamtite, nemaju samo fizičke osobe prava osobnosti. Imaju ih i pravne osobe, naravno, osim onih koja su vezana uz biološku bit čovjeka. 

Potom, ukoliko želite koristiti neki žig (trademark) jako je važno da s nositeljem tog žiga regulirate prava korištenja tog žiga. 

Morate voditi računa i o marketingu koji namjerno ili nenamjerno možete u sklopu svog audiovizulnog djela prikazati. Zakon o elektroničkim medijima (ZEM) sadrži pravila o komercijalnoj komunikaciji koja se koristi u određenom programu i propisuje koje uvjete moraju ispunjavati audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda. Primjerice, takav audiovizualni program ne smije izravno poticati na kupnju ili najam proizvoda ili usluga, ne smije neprilično isticati dotični proizvod te se gledatelje mora jasno obavijestiti o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/ili odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje, kako ne bi došlo do zbunjivanja gledatelja. Svakako se ne smije u program uključiti plasman proizvoda koji se odnosi na cigarete i druge duhanske i slične proizvode te lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept.

Ugovor o distribuciji sadržaja

Kada ste regulirali sva prava i producirali audiovizualno djelo i tada želite taj sadržaj distribuirati potrebno je isto tako urediti ugovorom na kojim platformama dozvoljavate distribuciju sadržaja. Pritom – zapamtite da ne možete na nekoga prenijeti više prava nego što ih sami imate! Zato je važno da kada producirate sadržaj sklapate i sve one gore opisane ugovore. Onaj tko će od vas stjecati prava htjet će garanciju da vi audiovizulanim djelom koji nudite zaista imate pravni osnov raspolagati za onaj vid distribucije koji ugovarate. 

Zaključno, uz kreativni sadržaj koji će zabavljati vaše gledatelje, važno je imati i pravno čist projekt kako biste mogli taj sadržaj što dulje i neometano koristiti.

Kada registrirati žig?

U velikom broju slučajeva razgovor o registraciji određenog znaka završava tako da klijentima preporučim da odustanu od pokušaja registracije. To se događa zato što se često radi o neregistrabilnim znakovima. 

Klijent može imati dobar naziv ili vizualni identitet, no ako se radi o nazivu koji je preopćenit, zaštita nije moguća. Kao što, primjerice, meni nije moguće registrirati naziv „odvjetnički ured“ kao žig, jer bi to značilo monopoliziranje cijele jedne profesije, slično nije moguće registrirati ni naziv, primjerice, „XY akademija“ za djelatnost koja proizlazi iz naziva. 

Isto tako nije moguće registrirati ni prejednostavan znak, recimo, broj „1“, jer nema općenitu razlikovnost. Istina, iznimno je takva registracija moguća, i to ako je razlikovnost stečena ranijim korištenjem. To znači da ako netko dugo posluje pod „1“ i postane prepoznatljiv, nakon određenog vremena stekne i mogućnost registracije. 

Pod tim znakovima se može uspješno poslovati, ali, ne mogu se registrirati kao žig 

Ali ako se radi o registrabilnom znaku, na upit o tome ići u zaštitu ili ne, odgovor je – APSOLUTNO DA. 

Vaša tvrtka registracijom:

- stječe intelektualno vlasništvo kojim može raspolagati i ubirati dodatne prihode (od primjerice licence);

- može isključiti druge od korištenja tog znaka;

- ne mora strahovati od toga da će neki sličan brand, koji je registrirao svoj žig, tražiti da prestanete s korištenjem (i tako si možete uštediti potencijalnu štetu koja bi vam nastala obvezom re-brandinga).

Zapravo, više volim engleski prijevod hrvatske riječi žig – trademark – jer sam za sebe i kaže koja je njegova vrijednost. Trade (your) Mark.

Savjeti za zaštitu žiga

Što je žig?

Žig je isključivo pravo priznato na znaku koji služi za razlikovanje proizvoda i/ili usluga jednog poduzeća od proizvoda i/ili usluga drugih poduzeća na određenom teritoriju. Znak podoban za zaštitu žigom može biti bilo koji znak, primjerice osobno ime, slova i brojke, boje, crteži, oblik, zvuk, miris kao i mnogi drugi znakovi.

Neke od navedenih znakova potrošači lakše percipiraju kao žig tj. razlikovniji su. Primjerice, riječi ili crteži najčešći su žigovi.

S druge strane, slogane, oblike proizvoda ili pak druge trodimenzionalne znakove potrošači teže percipiraju kao žig, a razlog tome je što njima primarna funkcija najčešće nije učiniti proizvod i/ili uslugu različitim od proizvoda i/ili uslluga drugog poduzeća. Ako slogan primjerice ima prvenstveno marketinšku funkciju i naglašava i hvali kvalitetu ili druge karakteristike proizvoda i/ili usluga neće moći biti zaštićen. Upravo zato što je percepcija slogana prvenstveno marketinška, slogan kao žig i jest rijetkost. Međutim, poigrate li se kreativno s riječima i stvorite znak koji se dovoljno odmaknuo od marketinške funkcije – imate žig.

Kada ste se odlučili za individualizirani znak koji želite zaštiti kao žig, preporuka je prije podnošenja prijave provjeriti u bazama postoji li već istovjetan ili sličan registrirani žig na području na kojem vi želite zaštitu i u vezi proizvoda i/ili usluga koje vi želite zaštiti. Naime, ako istovjetan ili sličan znak već jest registriran prijavom se izlažete prigovoru ili postupku protiv vašeg odabranog znaka.
Prijavu za registraciju žiga može podnijeti svaka fizička ili pravna osoba.

Područje na kojem želite zaštiti žig

Jednom kada imate razlikovni znak koji želite zaštiti kao žig važno je izabrati područje na kojem želite da žig ima zaštitu.

Možete ga zaštititi samo u Hrvatskoj, široj regiji, na razini cijele EU ili pojedinih zemalja EU, ali i šire, na razini svijeta. Ovisno o tome, prijava se podnosi DZIV-u (Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo) za prijavu žiga na području Hrvatske, EUIPO-u (European Union Intelectual Property Organization) za područje Europske Unije ili WIPO-u (World Intelectual Property Organization) za sve zemlje članice Madridske unije. Cijene pristojbi registracije su više proporcionalno broju područja za koje se traži zaštita te k tome postupak za zaštitu u više zemalja dulje traje.

Činjenica da se prijava može podnijeti i elektronski olakšava postupak prijave.

Popis proizvoda i usluga

Nadalje je potrebno odlučiti za koje proizvode i/ili usluge će se vaš znak koristiti. Popis proizvoda i/ili usluga može se naći u tzv. Nicanskoj klasifikaciji te ga nakon podnošenja prijave nije moguće naknadno proširivati. Stoga ga je potrebno pažljivo sastaviti, budući da popis određuje opseg zaštite predmetnim žigom. Pri tome je i dosta važno taj popis prilagoditi stvarnim poslovnim planovima nositelja žiga. Čest je slučaj jako opsežnih prijava pri kojima si potencijalni nositelji žele ostaviti što više mogućnosti. Međutim, nekorištenje žiga može dovesti do toga da žig protekom određenog vremena postane nevažeći. Pri tome, kao i kod teritorija, što je širi opseg proizvoda i /ili usluga, viši su i iznosi pristojbi za registraciju.

Prava koja nositelju žiga donosi registracija

Konačno, u vezi prava koja nositelj žiga ima, važno je reći da se zaštita žiga ostvaruje registracijom. Registracija žiga nositelju žiga daje isključiva prava koja proizlaze iz njega te je nositelj žiga ovlašten spriječiti sve treće strane koje nemaju njegovu suglasnost da rabe isti znak u trgovačkom prometu za proizvode i/ili usluge istovjetne onima za koje je žig registriran.

To znači da ako ste registrirali određeno ime za, primjerice, djelatnost organizacije evenata, ne može netko drugi organizirati event pod tim nazivom; ako ste registrirali neki crtež kao žig u području pružanja marketinških usluga, ne može netko drugi zaštićeni crtež za te usluge aplicirati primjerice na svoj poslovni papir. I ako do toga dođe, imate pravne mehanizme u tome ga spriječiti.

Koliko dugo traje registracija?

Jednom kada je registriran, zaštita registriranog žiga traje 10 godina i taj se period može produžavati neograničen broj puta, za period od 10 godina, uz plaćanje odgovarajuće naknade troškova.

Classified photo created by rawpixel.com - www.freepik.com

Predmet na kojem sam postala istinska odvjetnica

Bilo je to davne 2006. kada sam kao mlada odvjetnička vježbenica, ni blizu pravosudnog ispita, dobila poziv od svog prvog klijenta…

Mog tate.

Moj tata je inače, između ostalih poslova u svom životu, proizvodio razne proizvode od drva, pa i drvene medicinske klompe s oprugom.

Tog dana me je nazvao i rekao da je dobio opomenu pred tužbu, ni više ni manje, nego od svog poslovnog partnera, čovjeka kojeg je tretirao kao obitelj, s kim je imao uspješnu suradnju na način da je za njega proizvodio drvene potplate s oprugom, a on je dovršavao i plasirao proizvod na tržište.

U opomeni pred tužbu stajalo je da moj tata više ne smije proizvoditi takve drvene potplate jer ih je ovaj zaštitio i samo ih on smije proizvoditi u cijeloj Hrvatskoj. Iako tada nisam bila stručna u području  intelektualnog vlasništva, tako nešto mi nije zvučalo logično. Pa moj tata je prvi proizveo te potplate i sam je dizajnirao strojeve za to, kako sada on to ne može proizvoditi?

U kratkom roku iza toga, stigla je tužba te privremena mjera – tati sud nalaže prestanak daljnje prizvodnje, povlačenje proizvoda s tržišta te mu prijeti ogromna naknada štete. Krenem proučavati propise i počinjem shvaćati da poslovni partner nije u pravu – pa nema on patent da bi branio mom tati proizvodnju; on je zaštitio dizajn - vanjski izgled (pojavnost) nekog proizvoda ili predmeta.

Sretna što sam shvatila da je poslovni partner pogriješio, nazvala sam ga i ljubazno molila da povuče tužbu, a on mi je s visoka odbrusio kako je on tu zaštitu jako puno platio i da je  njemu njegov odvjetnik rekao da on sada jedini u Hrvatskoj može proizvoditi takve klompe te on sada više ne može odustati, tj. može samo ako mu moj tata plati štetu. Još mi je rekao neka nazovem njegovog odvjetnika ako dalje nešto želim razgovarati. Nazovem odvjetnika, molim i njega da povuče tužbu, citiram mu zakonske odredbe koje govore da nije u pravu, međutim, on ne odustaje. Shvaćam da ću se morati suočiti s tim predmetom na sudu i pobijediti.

Na dan ročišta shvaćam da je odvjetnik na drugoj strani je mnogo stariji i „iskusniji“ od mene, sutkinja ga sluša s povjerenjem, a mene svi gledaju pomalo sa sažaljenjem. Osjećala sam se nedoraslo tom predmetu, ali, u sebi sam znala da ćemo mi taj predmet sigurno dobiti. Imala sam divne kolege koji su se bavili tim područjem prava i ne znam kako bih da mi nisu u tom trenutku pomogli.

Odvažno sam otišla na Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) i zatražila poništaj dizajna kojeg je zaštitio poslovni partner te također podnijela zahtjev za zaštitom tatinog, malo drugačijeg, dizajna. Znala sam da će DZIV ili poništiti dizajn partnera, u kojem slučaju on gubi pravni osnov za sve tužbe koje je podnio ili da će dozvoliti zaštitu tatinog dizajna, u kojem slučaju mi, kao i partner, imamo osnov proizvoditi svoj dizajn i pri tome ne kršimo ovaj prethodno zaštićen. Bingo.

I to se dogodilo godinu i pol kasnije. A onda je taj poslovni partner nazvao mene i zamolio sada on da povučem tužbu. Osjećaj te pobjede pamtim i danas. Ja sam pristala na nagodbu uz uvjet da nam plati troškove i naknadu štete.

Ovo iskustvo je bila jedna ogromna lekcija za mene. U tom trenutku nisam ni znala koliko mi je bila značajna. Tada sam shvatila kakva odvjetnica ne želim biti.

Bi li danas postupila drugačije? Bih jer su i okolnosti danas drugačije. Najprije, danas ne bih ja vodila taj predmet, već bih zamolila jednog od gore spomenutih kolega,  koji su mi pomagali, da ga vodi. Platila bih mu duplo koliko traži jer smatram da nije mudro voditi predmet bliskim osobama. Ne bih se toliko bojala jer bih znala da bismo preživjeli i najgori scenarij.I danas bih pokušala izbjeći spor ako je moguće, ali ako nije, zasukala bih rukave i izvukla maksimum.

Upravo sam tada na tom predmetu postala odvjetnica, iako se to formalno dogodilo još godinu, dvije kasnije.

Library books photo created by jcomp - www.freepik.com