MAGIC PUSSY i granice prihvatljivosti u žigovnom pravu

Kako EUIPO tumači moralne norme u zaštiti žigova

U području prava žigova, gdje se sloboda izražavanja susreće sa zaštitom javnog poretka i moralnih načela, svaki slučaj otvara nova pitanja o granicama prihvatljivosti. Presuda u predmetu „MAGIC PUSSY” ilustrira kako EUIPO pristupa izazovu tumačenja moralnih normi u suvremenom, promjenjivom društvenom kontekstu, pažljivo balansirajući između pojmova neukusa, uvredljivosti i prava na slobodu izražavanja.

U pravu žigova Europske unije, članak 7. stavak 1. točka (f) Uredbe o žigu Europske unije (dalje: EUTMR) propisuje apsolutni razlog za odbijanje registracije znakova koji su „protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima“.

Primjena ovog apsolutnog razloga često izaziva pravne dvojbe, osobito zbog potrebe balansiranja između zaštite moralnih načela i slobode izražavanja, kao i zbog raznolikosti kulturnih i jezičnih standarda među državama članicama te temeljnih načela pravne sigurnosti i jednakog tretmana.

Slučaj prijave žiga MAGIC PUSSY pruža vrijedan pravni uvid u tumačenje granice između neukusa i stvarnog kršenja moralnih načela. U ovom članku analizirat ćemo pravno obrazloženje Žalbenog odbora, temeljem odluke donesene u predmetu.

Dana 7. veljače 2025. Peti žalbeni odbor EUIPO-a (dalje: Žalbeni odbor) donio je odluku u predmetu R 1009/2024 kojom je poništena odluka ispitivača o odbijanju registracije žiga „MAGIC PUSSY”. Podnositelj zahtjeva bila je tvrtka ROCKET BEAN CAFÉ d.o.o. iz Rige, Latvija.

Prijava žiga odnosila se na proizvode u razredima 9 i 30 Nicanske klasifikacije, uključujući virtualne proizvode poput kave i čokolade u digitalnom formatu, te kavu, čaj, kakao, čokoladu i slične proizvode.

Pravni tips&tricks za stomatologe
Izvor fotografije: rocketbean.com

Što su prihvaćena moralna načela?

Pojam „prihvaćena moralna načela“ nije izričito definiran u EUTMR-u, stoga se tumači u skladu s uobičajenim značenjem i društvenim kontekstom. Sudska praksa Suda EU i nacionalnih sudova ističe da se radi o osnovnim moralnim vrijednostima i normama koje društvo prihvaća u određenom vremenu, pri čemu se uzimaju u obzir društveni konsenzus, kao i kulturne, vjerske i filozofske razlike. Vrijednosti se mogu mijenjati tijekom vremena te se razlikuju među regijama.

Značenje znaka i uloga višeznačnosti u ocjeni moralne prihvatljivosti

Ispitivač je odbio registraciju žiga pozivajući se na članak 7. stavak 1. točka (f) EUTMR-a, obrazlažući da se izraz MAGIC PUSSY smatra vulgarnim i protivnim prihvaćenim moralnim načelima zbog percepcije govornika engleskog jezika, koji ga povezuju s ženskim genitalijama. Podnositelj je uložio žalbu tvrdeći da riječ „pussy“ primarno znači „mačić“ te da žig nije uvredljiv, osobito u kontekstu proizvoda na koje se odnosi.

Žalbeni odbor takav je zaključak ocijenio previše pojednostavljenim i nedovoljno utemeljenim. U svojoj analizi naglasio je važnost konteksta i višeznačnosti izraza. Iako riječ „pussy“ može imati vulgarno značenje, ona nije jednoznačna te se može tumačiti i kao „dječja riječ za mačku“. Nadalje, riječ „magic“ pridonosi pozitivnoj, pa čak i bajkovitoj konotaciji znaka, što dodatno ublažava moguće negativno značenje.

Reakcija prosječnog potrošača

U skladu sa sudskom praksom, relevantan kriterij nije percepcija najkonzervativnijeg ili najtolerantnijeg dijela javnosti, već reakcija prosječnog, razumno osjetljivog i tolerantnog potrošača. Žalbeni odbor naglasio je da sama činjenica da određeni izraz neki pojedinci smatraju neukusnim ne znači da je on uvredljiv u smislu članka 7. stavka 1. točke (f) EUTMR-a. Također, ne treba uzimati u obzir percepciju izrazito osjetljive ili izrazito permisivne skupine.

U praksi je važno razlikovati neukus od povrede moralnih načela. Neukusan znak jest onaj koji je grub, neotesan ili netaktičan, no nije uvredljiv za osobu prosječne osjetljivosti i tolerancije. Takvi znakovi neće predstavljati povredu prihvaćenih moralnih načela. Relevantna javnost mora smatrati znak protivnim temeljnim moralnim vrijednostima i normama društva u trenutku odlučivanja.

Slučaj MAGIC PUSSY ilustrira upravo tu razliku: neukus nije isto što i povreda moralnih načela. Kao što je navedeno i u presedanu Fack Ju Göhte (C-240/18 P), znak može biti neukusan, ali ako nije uvredljiv za prosječnog potrošača, ne ispunjava uvjete za odbijanje temeljem moralnih načela.

Također, relevantna javnost nije ograničena samo na krajnje korisnike, već uključuje i širu javnost koja bi znak mogla susresti u svakodnevnom životu.

Priroda proizvoda i kontekst uporabe

Žalbeni odbor je u odluci jasno naveo da se znak MAGIC PUSSY prijavljuje za proizvode poput kave, čaja, kakaa i čokolade, kao i njihove digitalne prikaze. Niti jedan od tih proizvoda nema izravnu ni neizravnu poveznicu sa seksualnom ili vulgarnom konotacijom. Time se dodatno smanjuje mogućnost da će znak biti percipiran kao uvredljiv u kontekstu njegove stvarne uporabe.

Načelo dosljednosti i praksa Ureda

Posebno važan element obrazloženja jest pozivanje na dosadašnju praksu EUIPO-a. Žalbeni odbor je priznao da ranije odluke nisu pravno obvezujuće, no Ured je dužan osigurati dosljednost u odlučivanju, u skladu s načelima jednakog tretmana i dobre uprave.

Podnositelj je naveo niz prethodno registriranih žigova koji sadrže riječ „pussy“, poput PUSSY DELUXE, PUSSY LOUNGE, #NOT4PUSSY i PUSSY BUSSI. U osporavanoj odluci nije uvjerljivo objašnjeno zašto se znak MAGIC PUSSY razlikuje od tih prethodnih niti zašto bi se percepcija relevantne javnosti trebala smatrati promijenjenom.

Žalbeni odbor je zaključio da nedosljednost u praksi, bez jasnog pravnog opravdanja, dovodi u pitanje zakonitost odbijanja registracije.

Zaključak

Slučaj MAGIC PUSSY potvrđuje da se pri ocjeni usklađenosti znaka s moralnim načelima mora primijeniti slojevita i uravnotežena analiza koja uzima u obzir:

Sama činjenica da riječ može imati vulgarno značenje nije dovoljna da se žig smatra protivnim moralu. Neukus nije zakonski razlog za odbijanje, a granicu prema uvredljivosti treba prelaziti isključivo u slučajevima očitog i nedvosmislenog vrijeđanja javnog morala.

Žalbeni odbor je u ovom slučaju ispravno zaključio da znak MAGIC PUSSY, iako potencijalno dvosmislen, ne prelazi prag uvredljivosti propisan člankom 7. stavkom 1. točkom (f) EUTMR-a te da su razlozi za odbijanje registracije manjkavi i pravno neutemeljeni.

Sama činjenica da se riječ može protumačiti vulgarno nije dovoljna da bi znak bio suprotan moralu. Neukus nije zakonski razlog za odbijanje, a granicu prema uvredljivosti potrebno je prelaziti samo u slučajevima očitog, nedvosmislenog vrijeđanja javnog morala.

Žalbeni odbor je u ovom slučaju ispravno zaključio da znak „MAGIC PUSSY”, iako potencijalno dvosmislen, ne prelazi prag uvredljivosti propisan člankom 7(1)(f) EUTMR-a te da su razlozi za odbijanje registracije manjkavi i pravno neutemeljeni.

Autorica: Adrijana Matković, odvjetnička vježbenica kod odvjetnice Natalije Labavić

Pravni tips&tricks za stomatologe

Zašto je pravna usklađenost ključna za uspješan rad stomatološke klinike?

U kompleksnom svijetu dentalne prakse, razumijevanje pravnog okvira nije samo nužnost, već i ključni faktor uspjeha. Pravni aspekti poslovanja nisu nešto na što bi se trebalo gledati kao na administrativnu obvezu i financijsko opterećenje, već kao na ključnu komponentu koja štiti reputaciju vaše ordinacije, ali i osigurava stabilnost poslovanja. Prioritiziranjem pravnih područja kao što su radno pravo, ugovorni odnos s pacijentima, zaštita osobnih podataka i zaštita branda, ne samo da možete zaštititi svoje poslovanje od mogućih visokih kazni, već stvarate profesionalni ugled i povjerenje kod vaših pacijenata.

U nastavku ćemo razmotriti najvažnija pravna područja koja stomatolozi u svom poslovanju moraju obuhvatiti kako bi osigurali siguran rad svoje ordinacije.

Pravni odnosi sa zaposlenicima: Poslovni uspjeh počinje od tima

      Zaposlenici su srce svake organizacije, pa nije iznenađujuće da je radno pravo ključan element u vođenju uspješne dentalne prakse. Njegova svrha je zaštita prava radnika, a zakonski propisi u ovom području su vrlo strogi i jasni. To znači da poslodavci ne mogu samostalno određivati mnoge uvjete u odnosu sa zaposlenicima ako postoje zakonske odredbe koje ne dopuštaju odstupanja, čak ni uz obostrani dogovor.

      Nepridržavanje zakonskih pravila može dovesti do značajnih kazni, koje u Hrvatskoj mogu iznositi do 13.000 eura po prekršaju. Zato, kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi, ključno je pridržavati se zakona.

      Neki od osnovnih zakonskih zahtjeva iz područja radnog prava određuju sljedeće:

      Jedno od najvažnijih pitanja odnosi se na otkazivanje ugovora o radu. Zakon o radu vrlo je strog po tom pitanju, a mnogi sudski sporovi proizlaze iz nezakonitih otkaza. Prije donošenja odluke o otkazu, preporučuje se savjetovanje s pravnikom i prikupljanje dokaza poput e-mailova i drugih materijala koji podupiru vaš slučaj. Najbolji način za prekid radnog odnosa je sporazumni raskid, jer, iako može izgledati kao skuplja opcija u početku, dugoročno štedi vrijeme i novac koji bi se inače potrošili na potencijalne sudske postupke.

      Obrazovanje zaposlenika je također nešto na što valja gledati kao ulaganje koje bi bilo dobro ugovorno odrediti i zaštiti. Trošak obrazovanja može postati dio ugovora, osobito ako poslodavac financira stručno usavršavanje zaposlenika. Česta je praksa da se ugovorom odredi obveza zaposlenika da ostane u tvrtki određeno vrijeme nakon završetka edukacije te da, u slučaju kršenja tog dogovora, zaposlenik poslodavcu nadoknadi troškove edukacije. Iako zakon ne propisuje striktna pravila o ovome, kao u recimo slučaju specijalizacije, stranke se mogu dogovoriti o načinu provedbe ovog plana.

      Kroz ove mjere ne samo da štitite svoju dentalnu praksu, već i osiguravate stabilan i motiviran tim, što je temelj svakog poslovnog uspjeha.

      Ugovori s pacijentima: Jasna pravila sprječavaju nesporazume

        Iako se stomatolozi često oslanjaju na zakone koji reguliraju pružanje zdravstvene zaštite, ugovori i opći uvjeti poslovanja s pacijentima mogu biti ključni za izbjegavanje nesporazuma oko cijena, termina, otkazivanja i korištenja osobnih podataka. Istina je da zakoni o zdravstvenoj zaštiti i pravima pacijenata već reguliraju kako stomatolozi trebaju pružati usluge, međutim, važno je razmotriti aspekte poslovanja koji nisu strogo medicinski, već i poslovni.

        Uvjeti poslovanja mogu pomoći u rješavanju problema prije nego što nastanu. Na primjer, u uvjetima možete:

        Ako pacijent unaprijed prihvati ove uvjete (bilo eksplicitno ili putem označavanja checkboxa), to će se smatrati ugovorom i pomoći vam u zaštiti od budućih nesuglasica. Bez tih uvjeta, pitanja poput otkazivanja termina ili neplaćenih usluga mogu postati pravni problemi.

        Za dodatnu jasnoću, uvjeti poslovanja mogu biti jasno istaknuti na ulazu u kliniku, kao i na recepciji, kako bi pacijenti bili unaprijed informirani.

        Zaštita osobnih podataka u dentalnoj praksi: Podatci o zdravlju su posebno osjetljivi 

          Kao voditelji obrade podataka, stomatolozi snose veliku odgovornost za zaštitu osobnih podataka. Zdravstveni podaci su izuzetno osjetljivi te vas svaka greška može skupo koštati – financijski, pravno i reputacijski.

          Primjerice, bolnica u Rijeci kažnjena je s 190.000 eura zbog različitih kršenja GDPR-a, uključujući gubitak podataka i nedostatne mjere zaštite. 

          Jedan od najvažnijih aspekata je suglasnost pacijenta. Stomatologu nije potrebna suglasnost pacijenta za liječenje; štoviše, traženje suglasnosti je pravno pogrešno jer se pravna osnova za obradu podataka temelji na zakonima koji uređuju pitanja o pružanju zdravstvene zaštite, a ne na suglasnosti. Međutim, ako, primjerice, koristite osobne podatke pacijenata na svojoj web stranici kako biste prikazali primjer svog uspješnog rada, tada za tu svrhu trebate suglasnost.

          Važni koraci koje morate poduzeti:

          Zaštita brenda: Osiguranje dugoročnog uspjeha

            Brendiranje dentalne prakse ključno je za konkurentnost, jer vam omogućuje da osigurate prepoznatljivost na tržištu i pozicionirate svoju praksu kao lidera u određenim područjima stomatologije.  Ako ne registrirate svoj naziv pod kojim poslujete, postoji rizik da ga netko drugi registrira ili koristi, što može dovesti do zbunjenosti među pacijentima i štetiti vašem poslovanju. 

            Prije nego što uložite vrijeme i resurse u branding, provjerite je li ime ili naziv koji želite koristiti već registriran kao žig. Ako nije, registrirajte, ako je moguće, svoj brend kako biste zaštitili svoju investiciju u marketing. Registracija zaštitnog znaka osigurava da nitko drugi ne može obavljati dentalne usluge pod vašim imenom, čime štitite svoju poslovnu imovinu.

            Također, pobrinite se da su sva prava na vaš brend, uključujući logo i sav sadržaj, u potpunosti prenesena na vas od dizajnera ili agencije koja je radila na izradi vašeg brenda. Često se susrećemo s situacijama u kojima su klijenti morali platiti dodatne naknade zbog neosiguravanja jasnog prijenosa autorskih prava, što pokazuje koliko je ovaj korak važan.

            Image: Photo by Katarzyna Zygnerska on Unsplash

            Što je figurativni žig i što se sve njime štiti?

            U suvremenom poslovanju, gdje postoji velika konkurencija, izgradnja prepoznatljivog brenda jedan je od ključnih faktora za dugoročni uspjeh. No, kako osigurati da vaš brend ostane jedinstven i zaštićen od imitacija? Registracija žiga često je prvi korak u zaštiti vašeg poslovnog identiteta.

            Ako ste ili planirate postati nositelj figurativnog žiga koji sadrži određeni verbalni element, poput riječi, izraza, slogana, možda se pitate pruža li vam zaštita figurativnog žiga automatsko pravo na zaštitu njegovih pojedinačnih verbalnih elemenata. Kako je ova dilema česta među nositeljima žigova, u ovom članku istražujemo što figurativni žig zaista štiti te koja su prava i ograničenja nositelja kada je riječ o verbalnim elementima figurativnog žiga.

            Prije svega, važno je pojasniti što uopće jest žig. Žig (engl. trademark) predstavlja isključivo pravo priznato za znak koji omogućuje razlikovanje proizvoda i/ili usluga jednog poduzetnika (fizičke ili prave osobe) od onih drugih. Važno je naglasiti da sam znak ne čini žig; tek popis proizvoda i usluga koje se njime označuju, zajedno sa znakom, čine žig. Znakovi koji se najčešće štite kao žig su verbalni (riječi, nazivi, slogani) ili figurativni (vizualni identiteti poput logotipa, simbola ili stiliziranih elemenata), ali kao žig se mogu zaštiti i miris, zvuk itd.

            Što je figurativni žig?

            Figurativni žig je žig koji se sastoji od nestandardnih znakova, stilizacije, rasporeda znakova, grafičkog elementa ili boja. Ovi žigovi mogu kombinirati verbalne i vizualne aspekte, stvarajući prepoznatljive simbole koji predstavljaju brend. Figurativni žig štiti cjelokupni vizualni identitet, što omogućava brendu da se istakne i ostane jedinstven u očima potrošača, povezujući specifične proizvode ili usluge s tim prepoznatljivim prikazom.

            Primjeri takvih žigova uključuju logotipe, slike ili stilizirane riječi koje zajedno tvore prepoznatljiv simbol brenda. Na primjer, „Coca-Cola“ koristi poseban način pisanja koji je prepoznatljiv na prvi pogled – to nije samo ime tvrtke, već i stilizacija koja je postala zaštitni znak brenda. Slično tome, marka „Ray-Ban“ koristi specifičan raspored i oblik slova kao važan dio svog vizualnog identiteta

            Međutim, često dolazi do zabune kada je riječ o zaštiti pojedinačnih dijelova figurativnog znaka, posebno verbalnog elementa. Primjerice, ako vaš figurativni žig sadrži specifičnu riječ ili slogan, važno je znati što točno žig štiti – i gdje su granice te zaštite.

            Štiti li se figurativnim žigom i verbalni element?

            Figurativni žig štiti se u cjelini. To znači da kao nositelj figurativnog žiga imate pravo zabraniti korištenje žiga koji je vrlo sličan vašem u vizualnom smislu, kako bi se izbjegla zabuna kod potrošača. Međutim, figurativni žig ne štiti pojedinačne dijelove, poput samih riječi, slova ili slogana koji su dio tog žiga. Dakle, zaštita ne pokriva sam verbalni element izvan konteksta u kojem je stiliziran.

            Ovo je ključno jer, u slučaju da verbalni element vašeg figurativnog žiga sadrži općenite ili opisne riječi, ne možete očekivati da će njihova uporaba biti ograničena drugima jer je sadržana u zaštićenom figurativnom žigu.

            Kada nastaju nesporazumi u praksi?

            Nesporazumi u praksi nastaju kada nositelji figurativnih žigova pokušavaju ograničiti upotrebu verbalnih elemenata od strane trećih osoba, vjerujući da njegova registracija figurativnog žiga automatski pokriva i verbalni element znaka. Ovo se može dogoditi kada je verbalni element opisan ili generički za određene proizvode ili usluge, što znači da ga mnogi koriste u svakodnevnom poslovanju želeći opisati proizvod ili uslugu koju nude.

            Važno je napomenuti kako zaštita žiga ne smije ograničiti konkurenciju u legitimnoj uporabi riječi koje su općeprihvaćene ili opisne. 

            Zaštita figurativnog žiga obuhvaća cjelokupni vizualni identitet

            Ako ste nositelj figurativnog žiga, važno je razumjeti da njegova zaštita obuhvaća cjelokupan vizualni identitet – uključujući i kombinaciju boja, stilizaciju i raspored elemenata – ali ne pruža automatsko pravo na zaštitu pojedinačnih riječi, odnosno verbalnog elementa. 

            Ako želite zadržati kontrolu nad specifičnim verbalnim elementima svog brenda, najbolje rješenje je podnijeti zasebnu prijavu za verbalni žig. Verbalni žig pruža mnogo širu zaštitu kada su u pitanju pojedinačne riječi, izrazi ili slogani, jer štiti sam verbalni sadržaj, neovisno o njegovoj stilizaciji.

            Time ćete osigurati da nitko drugi ne može koristiti, primjerice vaš naziv na način koji bi mogao štetiti vašem brendu ili stvoriti zabunu na tržištu. Također, u slučaju spora, kombinacija figurativnog i verbalnog žiga pruža vam snažniji pravni temelj za zaštitu vaših prava.

            Autorica: Adrijana Matković, odvjetnička vježbenica kod odvjetnice Natalije Labavić

            Image: Photo by Abolfazl Ranjbar on Unsplash

            Što je tvrtka i koji su obvezni elementi web stranice društva — Vodič za pravilno poslovanje

            Vođenje tvrtke zahtijeva ne samo poslovnu vještinu, već i strogo pridržavanje zakona. Jedan od ključnih elemenata poslovanja svakog trgovačkog društva je ispravno korištenje tvrtke i njeno pravilno isticanje na internetskoj stranici i u poslovnim papirima. Bez obzira vodite li malu tvrtku ili veliko dioničko društvo, zakonski okvir jasno propisuje što morate navesti na vašim poslovnim papirima i internetskoj stranici kako biste izbjegli značajne prekršajne kazne i osigurali transparentnost prema poslovnim partnerima i klijentima. U ovom članku donosimo sve bitne informacije koje će vam pomoći da uskladite vaše poslovne papire i internetsku stranicu sa zakonom te izbjegnete potencijalne probleme.

            Što je tvrtka?

            Tvrtka trgovačkog društva je odabrano ime pod kojim se odvija poslovanje određenog trgovačkog društva i pod kojim ono sudjeluje u pravnom prometu.
            Prilikom vođenja tvrtke, dužni ste paziti da upotrebljavate tvrtku na zakonit način!

            Kako upotrebljavati tvrtku na zakonom propisani način?

            Tvrtku i skraćenu tvrtku trgovačkog društva dužni ste upotrebljavati u obliku i sadržaju u kojemu je upisana u sudskom registru.
            Ako je uz tvrtku ili skraćenu tvrtku u sudski registar upisana i tvrtka ili skraćena tvrtka u prijevodu, možete upotrebljavati tu tvrtku ili skraćenu tvrtku na stranom jeziku i pismu samo zajedno s tvrtkom na hrvatskom jeziku.

            Tvrtku ili skraćenu tvrtku morate istaknuti:

            CHECKLISTA! Obvezni sadržaj internetske stranice

            1. tvrtka
            2. sjedište
            3. sud kod kojega je upisan u sudski registar i broj pod kojim je to učinjeno
            4. tvrtka i sjedište pravnih osoba kod kojih se vode njegovi računi i brojevi tih računa
            5. iznos temeljnoga kapitala društva s naznakom je li u cijelosti uplaćen, a ako nije - s naznakom koji dio toga kapitala nije uplaćen
            6. kod dioničkog društva - ukupan broj izdanih dionica, a izdaje li društvo dionice s nominalnim iznosom i nominalni iznos dionica
            7. prezimena i najmanje jedno ime članova uprave društva, a kod dioničkog društva članova uprave, odnosno izvršnih direktora i predsjednika nadzornog, odnosno upravnog odbora

            Što je "skraćeni" memorandum?

            Na dopisima koje upućujete osobama s kojima se nalazite u poslovnom odnosu ili s kojima ste već započeli prijepisku, možete upotrebljavati poslovni papir na kojemu su otisnuti samo njegova tvrtka ili skraćena tvrtka i sjedište.

            VAŽNO!
            Narudžbe se smatraju poslovnim pismom te ih uvijek trebate pisati na punom memorandumu.

            Koja je vaša (prekršajna) odgovornost?

            Pridržavanje ovih obveza iznimno je važno jer, ako ne koristite tvrtku onako kako je upisana u sudskom registru ili ne navedete propisane podatke na poslovnim papirima i internetskoj stranici, možete biti kažnjeni novčanom kaznom do 6.630,00 eura. 

            Također, odgovorne osobe poput članova uprave, izvršnih direktora ili likvidatora mogu biti osobno kažnjene s kaznom do 920,00 eura, a u slučaju teže povrede propisa radi stjecanja protupravne imovinske koristi, ta kazna može narasti i do 6.630,00 eura.

            Image: Photo by Glenn Carstens-Peters on Unsplash

            6 mjera koje donosi nova EU Direktiva o transparentnosti plaća: Obveze poslodavaca i prava radnika

            Direktiva o transparentnosti plaća — ciljevi i pozadina

            Europska unija je dana 10. svibnja 2023. godine usvojila novu Direktivu (EU) 2023/970 o transparentnosti plaća, s ciljem suzbijanja diskriminacije žena na tržištu rada i smanjenja rodnog jaza u plaćama. Važno je napomenuti da se Direktiva primjenjuje ne samo na poslodavce u privatnom sektoru, već i na one u javnom sektoru.

            Ovaj članak prvenstveno ima za cilj osvijestiti poslodavce i radnike o ciljevima i zahtjevima Direktive te ih informirati o predstojećim promjenama.

            Pravo da muškarci i žene primaju jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti  ustanovljeno je još 1957. godine Ugovorom o Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), preteči današnjeg EU-a. Značaj te odredbe još je veći ako uzmemo u obzir činjenicu da ona predstavlja prvu odredbu antidiskriminacijskog karaktera u pravu EU-a uopće te je s njom, istovremeno, započeo razvoj cjelokupnog antidiskriminacijskog prava EU-a.

            Međutim, unatoč činjenici da je načelo jednake plaće za jednak rad ili rad jednake vrijednosti adresirano još davno, primjena ovog načela u praksi i dalje ostaje problematična. Prema posljednjim podatcima Eurostata za 2022. godinu, rodni jaz u plaćama na razini EU-a iznosi 12,7 %, što znači da žene u EU-u u prosjeku zarade 0,83 eura za svaki euro koji zaradi muškarac. Prema najrecentnijem Izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2023. godinu, rodni jaz u plaćama u Hrvatskoj iznosi 6,8 %.

            Rodni jaz u plaćama, definiran kao razlika između prosječnih plaća muškaraca i žena, odražava duboko ukorijenjenu neravnopravnost žena na tržištu rada. On ne nastaje isključivo zbog diskriminacije u plaćama, već proizlazi iz niza složenih faktora poput horizontalne i vertikalne segregacije na tržištu rada, rodnih stereotipa te nejednake raspodjele obiteljskih obveza. Iako je nemoguće očekivati da će Direktiva u potpunosti premostiti rodni jaz u plaćama, zasigurno će rasvijetliti nesvjesnu rodnu pristranost te će potaknuti i same poslodavce da više vode računa o pravednosti sustava plaća.

            Što su EU direktive i kako se primjenjuju

            Da bismo razumjeli kako Direktiva o transparentnosti plaća utječe na vas kao poslodavce, odnosno radnike, važno je prvo objasniti što su to direktive. Direktive EU-a pružaju smjernice državama članicama o ciljevima koje treba postići, ali ostavljaju slobodu u odabiru načina kako će te ciljeve realizirati. One nemaju izravan učinak, što znači da svaka država članica mora prilagoditi svoje nacionalne zakone kako bi ispunila ciljeve Direktive. 

            S obzirom na postojeću politiku tajnosti plaća i nedostatak razvijenih mjera transparentnosti, teško je unaprijed predvidjeti kako će izgledati implementacija ove Direktive u Hrvatskoj. Međutim, Hrvatska je, kao i ostale države članice EU-a, obvezna implementirati Direktivu u roku od tri godine. To znači da će morati prilagoditi svoje nacionalne zakone i prakse kako bi ispunila zahtjeve Direktive do propisanog roka, odnosno najkasnije do 7. lipnja 2026. godine.

            Što donosi EU Direktiva o transparentnosti plaća

            1. Obveza poslodavaca na uspostavu rodno-neutralnih platnih struktura
            2. Pravo radnika na pristup informacijama
            3. Plaća više nije poslovna tajna
            4. Transparentnost plaća prije zapošljavanja
            5. Obveza „velikih poslodavaca“ da izvješćuju o razlici u plaći muškaraca i žena
            6. Obveza zajedničke procjene plaća

            Obveza poslodavaca na uspostavu rodno-neutralnih platnih struktura

            Direktivom o transparentnosti plaća propisana je obveza državama članicama da osiguraju da poslodavci u javnom i privatnom sektoru uspostave platne strukture koje bi omogućavale primjenu načela jednake plaće.

            Što znači rodno-neutralna platna struktura? Rodno-neutralna platna struktura znači da plaće zaposlenika ne smiju biti određene prema spolu, već isključivo prema objektivnim i rodno-neutralnim kriterijima. Ako se pojavi razlika u plaći među zaposlenicima, ona mora biti jasno obrazložena tim objektivnim kriterijima. Kako bi se postigla poštena procjena radnih mjesta, Direktivom su propisana četiri osnovna faktora koja se uzimaju u obzir:

            Važno je uzeti u obzir da svako radno mjesto ima svoje specifičnosti te da svaki od faktora nije jednako važan u svim situacijama. Direktiva stoga propisuje poslodavcima prilagodbu ovih kriterija prema specifičnostima njihovog poslovanja i radnih mjesta te mogućnost uvažavanja dodatnih faktora relevantnih za pojedine pozicije, uz istovremeno poštovanje važnosti "mekih vještina (soft skills)" poput komunikacije, timskog rada i emocionalne inteligencije.

            Znači li to da Direktiva zabranjuje poslodavcima da različito plaćaju svoje radnike? Ne, Direktivom nije zabranjeno poslodavcima da različito plaćaju radnike, makar njihov rad bio jednake vrijednosti, ali samo pod uvjetom da se razlike u plaćama temelje na objektivnim rodno-neutralnim kriterijima. Dakle, iako je isplaćivanje različite plaće radniku i radnici za jednak ili jednako vrijedan rad načelno zabranjena praksa, takva razlika u postupanju može se opravdati postojanjem objektivnih čimbenika koji nisu povezani s bilo kakvom diskriminacijom na temelju spola. Tako je prema praksi Suda EU-a utvrđeno kako opravdani razlozi nejednakosti u plaćama muškaraca i žena mogu biti:

            Zašto je važno uspostaviti rodno-neutralne platne strukture? One su ključne jer predstavljaju polazišnu točku za poštivanje svih ostalih obveza propisanih Direktivom o transparentnosti plaća. Rodno-neutralne platne strukture omogućuju preciznu procjenu vrijednosti rada svakog radnika. Uvođenjem takvih struktura poslodavci ne samo da ispunjavaju zakonske zahtjeve, već stvaraju i pravednije i motivirajuće radno okruženje. Jasni i transparentni kriteriji za određivanje plaća također doprinose poboljšanju radne atmosfere i smanjenju rodno uvjetovanih nejednakosti na radnom mjestu.

            Pravo radnika na pristup informacijama

            Direktivom je radnicima osigurano pravo da u svako doba od poslodavca zatraže i dobiju pisane informacije o svojem pojedinačnom platnom razredu i prosječnim platnim razredima, raščlanjene po spolu, za kategorije radnika koji obavljaju jednak rad kao i oni ili rad vrijednosti jednake njihovu radu. Ove informacije poslodavci će biti obvezni dostaviti radnicima u roku koji će biti precizno određen zakonom. Direktiva naglašava da taj rok mora biti razuman, a nikako dulji od dva mjeseca od podnošenja zahtjeva.

            Radnici će, osim putem svojih predstavnika, moći zatražiti te informacije i putem tijela za jednakost, kao što je primjerice Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

            Također, poslodavci će biti obvezni svake godine informirati svoje radnike o njihovom pravu na pristup informacijama o plaći i o koracima koje je potrebno poduzeti kako bi to pravo ostvarili.

            Plaća više nije poslovna tajna

            Implementacijom Direktive u nacionalne zakone, poslodavci više neće moći uključivati u ugovore o radu odredbe kojima se radnike ograničava u otkrivanju informacija o svojoj plaći.  

            Iako su određena ograničenja već uvedena posljednjim izmjenama Zakona o radu, kojima je određeno da osnove i mjerila za isplatu plaće radnika ne mogu biti poslovna tajna, Direktiva će dodatno povećati transparentnost plaća.

            Transparentnost plaća prije zapošljavanja

            EU je uvidio potrebu da Direktivom uredi pitanje transparentnosti plaća i prije zapošljavanja, a sve u svrhu poboljšanja pregovaračke moći osoba koje se žele zaposliti na određeno radno mjesto. Tako je Direktivom propisana obveza poslodavaca da, primjerice, u objavljenoj obavijesti o slobodnom radnom mjestu, prije razgovora za posao ili na drugi način prije sklapanja bilo kojeg ugovora o radu, podnositeljima zahtjeva za zapošljavanje dadu informacije o početnoj razini plaće ili njezinom rasponu koje su utvrđene na temelju objektivnih, rodno neutralnih kriterija. 

            Dodatno, Direktiva zabranjuje poslodavcima da na razgovorima za posao ispituju kandidate o plaćama koje primaju ili su primali u trenutačnim ili prethodnim radnim odnosima. Ova odredba ima za cilj osigurati da se pregovori o plaći vode na temelju relevantnih profesionalnih kvalifikacija i sposobnosti, neovisno o prethodnoj financijskoj povijesti kandidata.

            Obveza „velikih poslodavaca“ da izvješćuju o razlici u plaći muškaraca i žena

            Jedna od najznačajnijih novina koju donosi Direktiva jest obveza poslodavaca koji zapošljavaju određen broj radnika da javno objavljuju informacije o postojanju jaza u plaćama između radnika i radnica u njihovoj organizaciji. Tako će svi poslodavci koji zapošljavaju 100 ili više radnika morati javno objavljivati informacije o razlici u plaćama između žena i muškaraca unutar svoje organizacije. 

            Napominjemo kako je rok za prvu objavu informacija već 7. lipnja 2027. godine, a za poslodavce koji zapošljavaju od 100 do 149 radnika, rok je produžen do 7. lipnja 2031. godine. 

            Obveza zajedničke procjene plaća

            Zajednička procjena plaća ima za cilj potaknuti organizacije s najmanje 100 zaposlenika na temeljito preispitivanje i reviziju svojih platnih struktura ako se ustanovi postojanje nejednakosti u plaćama. Dakle, ako izvješća polažu kako u određenoj kategoriji radnika unutar organizacije postoji razlika u plaćama između muškaraca i žena od najmanje 5 % koja se ne može opravdati objektivnim, rodno neutralnim kriterijima, poslodavac će biti obvezan provesti zajedničku procjenu plaća u suradnji s predstavnicima radnika. Na ovaj način, EU želi unaprijediti komunikaciju između poslodavaca i radnika s ciljem otkrivanja i ispravljanja neopravdanih razlika u plaćama.

            Dodatno: BOLJI PRISTUP PRAVOSUĐU ZA ŽRTVE DISKRIMINACIJE U PLAĆAMA

            Uz mjere za transparentnosti plaća, drugi ključni element kojim se Direktiva bavi je uspostava boljeg pristupa pravosuđu za žrtve diskriminacije u plaćama. 

            Sankcije za poslodavce

            Direktiva predviđa dvostruko kažnjavanje poslodavaca koji ne budu dosljedno poštivali odredbe o transparentnosti plaća. Prvo, ako ih radnici tuže, morat će dokazati da nisu diskriminirali radnike na temelju spola u pogledu plaća (prebacivanje tereta dokazivanja s radnika na poslodavca). Drugo, Direktiva zahtijeva da države članice uvedu sankcije za poslodavce koji krše načelo jednakosti plaća, uključujući i novčane kazne.

            Direktivom je propisano kako bi sankcijama trebali biti uzeti u obzir svi relevantni otegotni i olakotni čimbenici koje odnose na konkretni slučaj, a posebice slučaj intersekcijske diskriminacije, odnosno kada se diskriminacija u pogledu plaće na temelju spola kombinira s drugim zaštićenim osnovama diskriminacije (npr. invalidnost). Također, predviđene su posebne sankcije za „recidiviste“, dakle one koji opetovano krše odredbe u vezi s jednakom plaćom muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti.

            Kako se poslodavci mogu pripremiti za novu Direktivu o transparentnosti plaća?

            Autorica: Adrijana Matković, odvjetnička vježbenica kod odvjetnice Natalije Labavić

            Kako podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava?

            Uvjeti za podnošenje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava

            Ako smatrate da Vam je u okviru sudskog postupka koji se vodio pred sudom/sudovima Republike Hrvatske povrijeđeno neko od prava koje vam jamči Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Konvencija“) možete podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava („Sudu“). 

            Zahtjev Sudu može se podnijeti samo protiv država članica Konvencije, a Republika Hrvatska to jest od 5. studenog 1997. godine, kada je ratificirala Konvenciju, čime je Konvencija postala dio hrvatskog unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Konvencija je po pravnoj snazi iznad naših zakona, što znači da ako je neki zakon suprotan Konvenciji, Konvencija je propis koji treba uzeti u obzir.

            Zahtjev protiv Republike Hrvatske može podnijeti svaka osoba koja smatra da je Republika Hrvatska na njenu štetu povrijedila neko od prava zajamčenih Konvencijom, neovisno o državljanstvu i/ili prebivalištu. 

            Zahtjev može podnijeti fizička ili pravna osoba. 

            Podnositelj prije podnošenja zahtjeva mora iscrpiti sva raspoloživa domaća pravna sredstva. U najvećem broju slučajeva to znači obvezno obraćanje Ustavnom sudu Republike Hrvatske i tek ako Ustavni sud Republike Hrvatske odbije ili odbaci ustavnu tužbu, ispunjeni su uvjeti za obraćanje Sudu. Cilj ovog pravila jest dati priliku država članicama da isprave povrede Konvencije unutar domaćeg pravnog sustava. Tek ako cjelokupni domaći pravni sustav 'zakaže' pojedinac ima pravo obraćanja Sudu.

            Rok za podnošenje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava

            Sud razmatra samo one zahtjeve koji su podneseni u roku od četiri mjeseca od dana donošenja konačne nacionalne odluke. Rok od četiri mjeseci počinje teći od dana kad je podnositelj i/ili njegov zastupnik zaprimio konačnu nacionalu odluku. 

            Protokolom br. 15 kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija, a koji je stupio na snagu dana 1. kolovoza 2021., dotadašnji rok od šest mjeseci za podnošenje zahtjeva skraćen na četiri mjeseca.

            Osnovna svrha pravila o četiri mjeseca je održavanje pravne sigurnosti osiguravanjem da će se zahtjevi ispitati u razumnom roku nakon dovršetka nacionalnog postupka te da na taj način spriječi i same države članice i  zainteresirane pojedince da budu u stanju neizvjesnosti kroz duže vremensko razdoblje. 

            Slanje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava

            Zahtjev se šalje isključivo poštom na adresu Suda: 

            The Registrar
            European Court of Human Rights
            Council of Europe
            67075 Strasbourg Cedex
            France

            Datumom podnošenja zahtjeva Sudu smatra se datum predaje ispunjenog obrasca zahtjeva pošti (datum koji se nalazi na poštanskom žigu). Dakle, neovisno o tome kada Sud zaprimi vaš zahtjev, smatrat će se da je pravovremeno podnesen ako je u roku predan pružatelju poštanskih usluga.  

            Učinak slanja zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava

            Slanje zahtjeva Sudu nema odgodni učinak u odnosu na domaće sudske odluke. To znači da pojedinac mora poštovati i postupiti po pravomoćnoj odluci domaćih sudova čak i ako je podnio zahtjev Sudu.

            Troškovi postupka pred Europskim sudom za ljudska prava

            Postupak pred Sudom je u potpunosti besplatan, što znači da se za podnošenje zahtjeva ili donošenje odluke od strane Suda ne plaća nikakva naknada troškova ili pristojbi, kao što je to primjerice slučaj kod pokretanja parničnog postupka pred općinskim sudom kada je tužitelj obvezan snositi trošak sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu. Moguće je da će podnositelju nastati odvjetnički trošak, ali, kao što je navedeno, ne i trošak pristojbi.

            Zastupanje pred Europskim sudom za ljudska prava

            Podnositelj može sam podnijeti zahtjev sudu ili ga podnijeti po zastupniku. Punomoć je sastavni dio obrasca zahtjeva te stoga podnositelj ne mora zasebno prilagati punomoć, nego je dovoljno da podnositelj i zastupnik ispune i potpišu dio obrasca koji predstavlja punomoć. 

            Bitno je naglasiti da ako postupak prijeđe u sljedeću fazu (zahtjev bude dostavljen na očitovanje državni ugovornici), podnositelj zahtjeva treba biti zastupan po odvjetniku koji je ovlašten baviti se odvjetništvom u bilo kojoj državi članici i koji ima prebivalište u jednoj od njih. Podnositelj zahtjeva može sam zastupati svoj predmet ili odabrati drugog zastupnika, koji nije odvjetnik, ali samo temeljem odobrenja predsjednika vijeća.

            Obrazac zahtjeva

            Podnositelj se Sudu obvezno obraća na obrascu koji je pripremljen od strane Tajništva Suda, a koji je dostupan bilo na web stranci Suda ili Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za zaštitu ljudskih prava. Obrazac zahtjeva dostupan je na hrvatskom jeziku te ga građani Republike Hrvatske ispunjavaju na hrvatskom jeziku. 

            Zahtjev treba sadržavati sve tražene podatke u odgovarajućim točkama obrasca. Vrlo je bitno točno i precizno ispuniti obrazac kako zahtjev ne bi bio odbačen radi proceduralnih grešaka. Kako bi smanjili taj rizik preporuča se zahtjev Sudu podnijeti što prije tako da u slučaju odbačaja imate i dalje vremena da unutar četveromjesečnog roka podnesete novi zahtjev u kojem ste onda ispravili eventualne greške u ispunjavanju obrasca. 

            Da bi zahtjev bio osnovan bitno je da je povredu Konvencije počinila država ugovornica (ili da joj se ta povreda na neki način može pripisati). Kad govorimo o povredi Konvencije od strane države ugovornice bitno je naglasiti da država odgovara za postupke državnih odnosno javnopravnih tijela. Sud će odbaciti zahtjev ako utvrdi da se podnositelj obratio sa zahtjevom koji se odnosi na povredu koju je počinio drugi pojedinac. 

            Drugo važno pravilo je da se zahtjev mora odnositi na povredu prava koje je zaštićeno Konvencijom i Protokolima uz nju. Nisu sva prava ujedno i prava koja su zaštićena Konvencijom i njenim Protokolima, stoga je prije podnošenja zahtjeva potrebno provesti analizu pravnog problema te utvrditi koje pravo vam je povrijeđeno, je li to pravo zaštićeno Konvencijom i tko je počinio povredu tog prava. 

            Nakon toga korisno je provjeriti je li Sud već odlučivao u sličnim predmetima i kakav je stav zauzeo. Također, bitno je znati da se Konvencija smatra „živućim instrumentom“ koji se tumači i primjenjuje u skladu s razvojem društva. Navedeno znači da je moguće da uslijed društvenih promjena stav Suda koji je zauzet u nekoj ranijoj odluci bude promijenjen. 

            Izjava o činjenicama i povredama Konvencije

            U obrascu zahtjeva, između ostalog, potrebno je navesti i sažetu i čitku izjavu o činjenicama te sažetu i čitku izjavu o navodnim povredama Konvencije i odgovarajuće obrazloženje. 

            To su zasigurno najvažniji dijelovi obrasca koje je potrebno ispuniti jasno, ali i ujedno i sažeto s obzirom na ograničen prostor koji je predviđen u samom obrascu za navedene izjave. Iznimno, podnositelj zahtjeva može nadopuniti navedene podatke prilažući uz obrazac zahtjeva dodatne stranice zahtjeva na kojima navodi navodne povrede Konvencije i relevantna obrazloženja. No, takvi dodatni prilozi ne smiju biti duži od 20 stranica.

            Izjava o činjenicama zapravo znači kronološki opis prethodnih postupaka i poduzetih pravnih radnji pred domaćim tijelima. Ako povreda na koju se pozivate proizlazi iz primjerice parničnog postupka, izjava o činjenicama bi sadržavala podatke kada i pred kojim sudom je podnesena tužba, po kojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kada je donesena prvostupanjska presuda, kako je sud objasnio razloge za donošenje prvostupanjske presude, je li podnesena žalba i temeljem kojih žalbenih razloga, kakva je bila odluka višeg suda o žalbi i kako je sud obrazložio svoju odluku, jesu li bilo kakva druga pravna sredstva iskorištena nakon odluke o žalbi i ako jesu, kakva je odluka o njima donesena. 

            Nakon izjave o činjenicama slijedi izjava o povredi Konvencije.  U ovom dijelu podnositelj zahtjeva mora obrazložiti kako je država ugovornica povrijedila njegovo pravo zajamčeno Konvencijom. U većini slučajeva to znači ukazivanje na konkretnu sudsku odluku, činjenje ili propuštanje državnih tijela koji su doveli do povrede nekog od prava zajamčenih Konvencijom. 

            Na primjeru jednog od naših slučajeva, koje smo vodili pred Sudom i uspješno dovršili pred Sudom, pokušat ćemo prikazati što bi izjava o činjenicama i izjava o povredi trebala sadržavati.

            1. Izjava o činjenicama 

            Podnositeljica je fizički i verbalno napadnuta u noćnom klubu, nakon što je prethodno odbila udvaranje počinitelja uz obrazloženje da ima djevojku. Za vrijeme fizičkog napada na podnositeljicu, počinitelj je izvršio i verbalni napad i to na način da je podnositeljici uzvikivao sljedeće: „Lezbačo, treba vas sve pobiti, j…. ću će lezbačo“. 

            Policija je izašla na mjesto događaja i uzela izjave od podnositeljice te svjedokinja te je nesporno bila upoznata s time da je motiv napada bila spolna orijentacija žrtve (vidljivo iz sačinjenih službenih bilješki). No, policija je protiv napadača pokrenula prekršajni postupak zbog remećenja javnog reda i mira. Prekršajni sud ga je proglasio krivim te mu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 300 kuna. Budući da policija nije pokrenula kaznenu istragu, podnositeljica je protiv napadača podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede i nasilničkog ponašanja motiviranih obilježjem zločina iz mržnje te kaznenog djela diskriminacije. Državno odvjetništvo je odbacilo ovu kaznenu prijavu uz obrazloženje da je protiv napadača već bio vođen prekršajni postupak i da bi njegov kazneni progon bio u suprotnosti s načelom ne bis in idem (ne dva puta o istom). Podnositeljica je zatim preuzela kazneni progon u svojstvu oštećenice, ali je Kazneni sud odbacio njezinu privatnu tužbu potvrdivši obrazloženje Državnog odvjetništva. Ovo rješenje Kaznenog suda je potvrđeno u žalbenom postupku, a podnositeljičina ustavna tužba je proglašena nedopuštenom.

            1. Izjava o povredi Konvencije 

            Podnositeljica je prigovorila izostanku odgovarajućeg odgovora domaćih tijela na čin nasilja protiv nje koji je bio motiviran njezinom spolnom orijentacijom. Podnositeljica je istaknula da je Republike Hrvatska povrijedila članak 3. (zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja) i članak 14. (zabrana diskriminacije) Konvencije time što su vlasti (policija, državno odvjetništvo, sudovi) propustili poduzeti sve razumne korake, odnosno provesti cjelovitu istragu i utvrditi da je napad na podnositeljicu, koji je u njoj izazvao osjećaj straha, tjeskobe i nesigurnosti, motiviran mržnjom zbog spolne orijentacije, odnosno homofobijom, kao i poduzeti druge odgovarajuće radnje iz svoje ovlasti bi dovele do pokretanja odgovarajućeg kaznenog postupka protiv počinitelja, a ne pokretanja prekršajnog postupka radi ometanja javnog reda i mira. Podnositeljica je smatrala da ne postoje razlozi koji bi mogli opravdati neadekvatnu reakciju nadležnih državnih tijela na napad koji je pretrpjela zbog svoje spolne orijentacije u situaciji kada u Republici Hrvatskoj postoje kaznenopravni mehanizmi kojima se pojedince štiti od nasilja motiviranog mržnjom zbog diskriminatornih elemenata. Naime, Kaznenim zakonom izričito je propisana definicija zločina iz mržnje, a domaći sudovi obilježje zločina iz mržnje općenito smatraju otegotnom okolnosti kod kaznenih dijela koja uključuju nasilje. Stoga, kada postoji sumnja da je nasilni čin potaknut diskriminacijskim stavovima obveza je nadležnih tijela poduzeti sve kako bi istražili moguće diskriminacijske motive. Republike Hrvatska je nasilje s diskriminirajućom namjerom tretirala ravnopravno s nasiljem koje nema takve elemente te je time na štetu podnositeljice postupila protivno članku 14. Konvencije. U odnosu na članak 3. Konvencije podnositeljica argumentirala da su fizički i verbalni napad kojem je bila izložena zbog svoje spolne orijentacije u njoj su izazvali osjećaje straha, tjeskobe i nesigurnosti koji su dosegli potreban prag težine da bi bili obuhvaćeni tim člankom te da takvo postupanje zahtjeva odgovarajuću kaznenopravnu sankciju, a ne prekršajnu osudu radi remećenja javnog reda i mira.

            Prilozi uz zahtjev

            Dokumenti priloženi uz obrazac zahtjeva moraju biti poredani po datumu te označeni rednim brojevima. Sudu se uvijek šalju preslike dokumenata (rješenja, presuda) s obzirom na to da Sud dokumente podnositeljima ne vraća nego po okončanju predmeta, neovisno o tome kakva je odluka o podnesenom zahtjevu donesena, spis uništava. 

            Pravni učinci odluke

            Sud nikada ne ukida ili poništava odluke domaćih tijela.

            Ako sud nađe da je podneseni zahtjev osnovan dosudit će vam pravičnu novčanu naknadu (preduvjet za dosudu je da ste tražili naknadu štete).

            U okviru domaćeg pravnog sustava postoji pravni lijek za ponavljanjem domaćeg postupka temeljem konačne odluke Suda.

            Naknada štete

            U tijeku postupka podnositelj može postaviti zahtjev za naknadom štete koja mu je nastupila uslijed povrede Konvencije. Zahtjev nije nužno postaviti u samom zahtjevu, već je to moguće i u kasnijoj fazi postupka. Sud sam poziva podnositelja da postavi zahtjev za naknadom štete, ako mu je šteta nastala. Bitno je naglasiti da Sud neće dosuditi naknadu štete ako podnositelj ne postavi takav zahtjev u roku određenom od strane Suda. 

            Naknada štete može se sastojati od materijalne ili/i nematerijalne štete.  

            Nematerijalna šteta je novčana kompenzacija za fizičke ili psihičke boli koje su posljedica pretrpljene povrede Konvencije. 

            Naknada materijalna štete je naknada stvarno pretrpljene štete ili izgubljena dobit.

            Na podnositelju zahtjeva je da dokaže da je šteta koju potražuje nastala kao rezultat povrede. Sud smatra neosnovanim zahtjeve za naknadom štete koja se potražuje „u svrhu kažnjavanja“ ili „da bude za primjer“.

            Sudski i odvjetnički troškovi

            Sud može podnositelju dodijeliti naknadu troškova i izdataka koji obuhvaćaju troškove koje je podnositelj imao u okviru nacionalnog postupka, a zatim i u samom postupku pred Sudom. Takvi troškovi i izdaci uobičajeno uključuju odvjetničke troškove i sudske pristojbe pred domaćim tijelima. 

            Autorica: Irena Matković, odvjetnica

            Image: Photo by Alexey Larionov on Unsplash

            Pravni savjeti za produkciju i otkup sadržaja

            Producent ste i imate uspješne kreativne projekte iza sebe. Zanima vas samo kreativa i najmanje se želite baviti pravnim dijelom projekata. Bojite se pitati pravnika za savjet jer sve će se samo zakomplicirati i zato odustajete od te ideje. Međutim, dobro je imati na umu nekoliko stvari koje bi vam potencijalno mogle pomoći i u budućnosti olakšati posao.

            Kako se definira autorsko djelo?

            Audiovizualna djela kao što su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni ili drugi filmovi te druga audiovizualna djela izražena slikama, sa zvukom ili bez zvuka, u vremenski organiziranom slijedu promjena, bez obzira na vrstu podloge na koju su fiksirana, su po Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) autorska djela i jako je važno regulirati autorska prava na tom sadržaju unaprijed, u vrijeme stvaranja tih djela. Ukoliko to pravovremeno ne učinite, kasnije bi vas to moglo koštati novaca, energije i vremena.

            Važnost pisanog ugovora o autorskom djelu

            Prvo, kao producent, morate imati pisani ugovor sa svim koautorima na autorskom djelu. ZAPSP navodi kako su koautori djela osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti.

            Tko su sve autori i koautori?

            ZAPSP kaže da je glavni koautor audiovozualnog djela glavni redatelj, a ostali koautori djela su: autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. Koautor može biti i animator ako je crtež bitan element audiovizualnog djela, ali i bilo tko drugi čija je originalna intelektualna tvorevina individualnog karaktera bitan element audiovizualnog djela, točije tko je značajno pridonio stvaranju autorskog djela kao autor. 

            Moralna prava i prijenos autorskih prava

            Važno je, dakle, sa svakim od tih koautora sklopiti pisani ugovor kojim oni prenose svoja autorska prava na producenta tj. osnivaju pravo iskorištavanja za producenta. Tu je važno transparentno pregovarati koja su to prava prenesena i može se dogoditi da pozicije producenta i koautora u tim pregovorima budu suprotstavljene. Primjerice, producent će htjeti što više prava kako bi mogao što lakše kasnije raspolagati cjelokupnim djelom, dok će autor htjeti neka prava zadržati za sebe. Važno je ugovorom regulirati i moralna prava autora, a to su pravo prve objave, pravo na priznanje autorstva, pravo na poštovanje autorskog djela, pravo na poštovanje časti i ugleda autora, pravo opoziva. Producentima će naročito biti važno dobiti pravo prerade te ukoliko autor to pravo producentu da, u pravilu se neće moći pozivati na moralno pravo na poštovanje autorskog djela.

            Korisno je ugovoriti opcije i za buduća snimanja, naročito ako producent unaprijed zna da će seriji, reklami i li nekom trećem audiovizualnom djelu biti nastavak. U suprotnom, kasnije će vam možda biti teže pregovarati s autorima o cijeni honorara i njihovoj raspoloživosti. Također, ako snimate seriju, a želite s tim sadržajem i kasnije na neki drugi način raspolagati, i to raspolaganje morate ugovoriti jer se ono ne podrazumijeva. 

            Konačno, pisani ugovor morate sklopiti s autorom, a ne s njegovim trgovačkim društvom, ako postoji. Naime, autor može biti samo fizička osoba, onaj tko je autorsko djelo zaista i stvorio. Istina, ako sklapate ugovor s trgovačkim društvom čiji je autor radnik, u donekle ste povoljnijoj situaciji jer po ZAPSP-u, autorska prava za autorska djela nastala u radnom odnosu, uz određene iznimke, pripadaju poslodavcu, ako nije drugačije uređeno ugovorom. U svakom slučaju, najsigurniji ste ako ugovor sklopite s fizičkom osobom – autorom.

            Prava korištenja ostalih djela u produkciji

            Osim što ugovorom morate osigurati autorska prava na onom audiovizualnom djelu koji stvarate, morate riješiti i sva druga prava koja koristite u produkciji. Možda želite koristiti glazbu koja je već snimljena – morate ju licencirati. Ukoliko želite sadržaj bazirati na knjizi – ta prava također morate regulirati s autorom knjige, ali i prevoditeljem, ukoliko postoji prijevod na jezik na kojem i vi snimate. Naime, prijevod je samostalno autorsko djelo.

            Konačno, dobro je sklopiti pisani ugovor ne samo s autorima, nego i sa cijelom ekipom koja sudjeluje u izradi audiovizualnog djela kako biste osigurali sva potencijalna prava koja bi netko nekad mogao potraživati. Naročito je važno sklopiti pisane ugovore s izvođačima (glumcima i ostalim izvođačima) te s njima, osim odredaba koje će biti striktno vezane uz njihov angažman na produkciji, ugovoriti, primjerice, da ne smiiju tijekom snimanja drastično mijenjati izgled (npr. obojiti kosu u ljubičasto, a za ulogu je potrebna plava kosa), ali i da moraju biti dostupni prilikom promocije audiovizualnog djela koja može biti značajno nakon snimanja pa je važno da se i ta obveza ukalkulira u obveze izvođača.

            Pravo osoba na ugled, čast dostojanstvo…

            Nisu samo autorska prava ono na što trebate paziti. Postoji i niz drugih prava koja morate uzeti u obzir. Morate se uvjeriti jesu li svi likovi u vašem djelu izmišljeni. Ako nisu, onda morate uzeti u obzir prava osobnosti osoba koje spominjete u svom audio-vizualnom djelu, točnije pravo te osobe na ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu ali i sva druga prava osobnosti koja bi korištenjem identiteta te osobe mogla biti povrijeđena. Zapamtite, nemaju samo fizičke osobe prava osobnosti. Imaju ih i pravne osobe, naravno, osim onih koja su vezana uz biološku bit čovjeka. 

            Potom, ukoliko želite koristiti neki žig (trademark) jako je važno da s nositeljem tog žiga regulirate prava korištenja tog žiga. 

            Morate voditi računa i o marketingu koji namjerno ili nenamjerno možete u sklopu svog audiovizulnog djela prikazati. Zakon o elektroničkim medijima (ZEM) sadrži pravila o komercijalnoj komunikaciji koja se koristi u određenom programu i propisuje koje uvjete moraju ispunjavati audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda. Primjerice, takav audiovizualni program ne smije izravno poticati na kupnju ili najam proizvoda ili usluga, ne smije neprilično isticati dotični proizvod te se gledatelje mora jasno obavijestiti o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/ili odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje, kako ne bi došlo do zbunjivanja gledatelja. Svakako se ne smije u program uključiti plasman proizvoda koji se odnosi na cigarete i druge duhanske i slične proizvode te lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept.

            Ugovor o distribuciji sadržaja

            Kada ste regulirali sva prava i producirali audiovizualno djelo i tada želite taj sadržaj distribuirati potrebno je isto tako urediti ugovorom na kojim platformama dozvoljavate distribuciju sadržaja. Pritom – zapamtite da ne možete na nekoga prenijeti više prava nego što ih sami imate! Zato je važno da kada producirate sadržaj sklapate i sve one gore opisane ugovore. Onaj tko će od vas stjecati prava htjet će garanciju da vi audiovizulanim djelom koji nudite zaista imate pravni osnov raspolagati za onaj vid distribucije koji ugovarate. 

            Zaključno, uz kreativni sadržaj koji će zabavljati vaše gledatelje, važno je imati i pravno čist projekt kako biste mogli taj sadržaj što dulje i neometano koristiti.

            Kada registrirati žig?

            U velikom broju slučajeva razgovor o registraciji određenog znaka završava tako da klijentima preporučim da odustanu od pokušaja registracije. To se događa zato što se često radi o neregistrabilnim znakovima. 

            Klijent može imati dobar naziv ili vizualni identitet, no ako se radi o nazivu koji je preopćenit, zaštita nije moguća. Kao što, primjerice, meni nije moguće registrirati naziv „odvjetnički ured“ kao žig, jer bi to značilo monopoliziranje cijele jedne profesije, slično nije moguće registrirati ni naziv, primjerice, „XY akademija“ za djelatnost koja proizlazi iz naziva. 

            Isto tako nije moguće registrirati ni prejednostavan znak, recimo, broj „1“, jer nema općenitu razlikovnost. Istina, iznimno je takva registracija moguća, i to ako je razlikovnost stečena ranijim korištenjem. To znači da ako netko dugo posluje pod „1“ i postane prepoznatljiv, nakon određenog vremena stekne i mogućnost registracije. 

            Pod tim znakovima se može uspješno poslovati, ali, ne mogu se registrirati kao žig 

            Ali ako se radi o registrabilnom znaku, na upit o tome ići u zaštitu ili ne, odgovor je – APSOLUTNO DA. 

            Vaša tvrtka registracijom:

            - stječe intelektualno vlasništvo kojim može raspolagati i ubirati dodatne prihode (od primjerice licence);

            - može isključiti druge od korištenja tog znaka;

            - ne mora strahovati od toga da će neki sličan brand, koji je registrirao svoj žig, tražiti da prestanete s korištenjem (i tako si možete uštediti potencijalnu štetu koja bi vam nastala obvezom re-brandinga).

            Zapravo, više volim engleski prijevod hrvatske riječi žig – trademark – jer sam za sebe i kaže koja je njegova vrijednost. Trade (your) Mark.

            Savjeti za zaštitu žiga

            Što je žig?

            Žig je isključivo pravo priznato na znaku koji služi za razlikovanje proizvoda i/ili usluga jednog poduzeća od proizvoda i/ili usluga drugih poduzeća na određenom teritoriju. Znak podoban za zaštitu žigom može biti bilo koji znak, primjerice osobno ime, slova i brojke, boje, crteži, oblik, zvuk, miris kao i mnogi drugi znakovi.

            Neke od navedenih znakova potrošači lakše percipiraju kao žig tj. razlikovniji su. Primjerice, riječi ili crteži najčešći su žigovi.

            S druge strane, slogane, oblike proizvoda ili pak druge trodimenzionalne znakove potrošači teže percipiraju kao žig, a razlog tome je što njima primarna funkcija najčešće nije učiniti proizvod i/ili uslugu različitim od proizvoda i/ili uslluga drugog poduzeća. Ako slogan primjerice ima prvenstveno marketinšku funkciju i naglašava i hvali kvalitetu ili druge karakteristike proizvoda i/ili usluga neće moći biti zaštićen. Upravo zato što je percepcija slogana prvenstveno marketinška, slogan kao žig i jest rijetkost. Međutim, poigrate li se kreativno s riječima i stvorite znak koji se dovoljno odmaknuo od marketinške funkcije – imate žig.

            Kada ste se odlučili za individualizirani znak koji želite zaštiti kao žig, preporuka je prije podnošenja prijave provjeriti u bazama postoji li već istovjetan ili sličan registrirani žig na području na kojem vi želite zaštitu i u vezi proizvoda i/ili usluga koje vi želite zaštiti. Naime, ako istovjetan ili sličan znak već jest registriran prijavom se izlažete prigovoru ili postupku protiv vašeg odabranog znaka.
            Prijavu za registraciju žiga može podnijeti svaka fizička ili pravna osoba.

            Područje na kojem želite zaštiti žig

            Jednom kada imate razlikovni znak koji želite zaštiti kao žig važno je izabrati područje na kojem želite da žig ima zaštitu.

            Možete ga zaštititi samo u Hrvatskoj, široj regiji, na razini cijele EU ili pojedinih zemalja EU, ali i šire, na razini svijeta. Ovisno o tome, prijava se podnosi DZIV-u (Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo) za prijavu žiga na području Hrvatske, EUIPO-u (European Union Intelectual Property Organization) za područje Europske Unije ili WIPO-u (World Intelectual Property Organization) za sve zemlje članice Madridske unije. Cijene pristojbi registracije su više proporcionalno broju područja za koje se traži zaštita te k tome postupak za zaštitu u više zemalja dulje traje.

            Činjenica da se prijava može podnijeti i elektronski olakšava postupak prijave.

            Popis proizvoda i usluga

            Nadalje je potrebno odlučiti za koje proizvode i/ili usluge će se vaš znak koristiti. Popis proizvoda i/ili usluga može se naći u tzv. Nicanskoj klasifikaciji te ga nakon podnošenja prijave nije moguće naknadno proširivati. Stoga ga je potrebno pažljivo sastaviti, budući da popis određuje opseg zaštite predmetnim žigom. Pri tome je i dosta važno taj popis prilagoditi stvarnim poslovnim planovima nositelja žiga. Čest je slučaj jako opsežnih prijava pri kojima si potencijalni nositelji žele ostaviti što više mogućnosti. Međutim, nekorištenje žiga može dovesti do toga da žig protekom određenog vremena postane nevažeći. Pri tome, kao i kod teritorija, što je širi opseg proizvoda i /ili usluga, viši su i iznosi pristojbi za registraciju.

            Prava koja nositelju žiga donosi registracija

            Konačno, u vezi prava koja nositelj žiga ima, važno je reći da se zaštita žiga ostvaruje registracijom. Registracija žiga nositelju žiga daje isključiva prava koja proizlaze iz njega te je nositelj žiga ovlašten spriječiti sve treće strane koje nemaju njegovu suglasnost da rabe isti znak u trgovačkom prometu za proizvode i/ili usluge istovjetne onima za koje je žig registriran.

            To znači da ako ste registrirali određeno ime za, primjerice, djelatnost organizacije evenata, ne može netko drugi organizirati event pod tim nazivom; ako ste registrirali neki crtež kao žig u području pružanja marketinških usluga, ne može netko drugi zaštićeni crtež za te usluge aplicirati primjerice na svoj poslovni papir. I ako do toga dođe, imate pravne mehanizme u tome ga spriječiti.

            Koliko dugo traje registracija?

            Jednom kada je registriran, zaštita registriranog žiga traje 10 godina i taj se period može produžavati neograničen broj puta, za period od 10 godina, uz plaćanje odgovarajuće naknade troškova.

            Classified photo created by rawpixel.com - www.freepik.com

            Predmet na kojem sam postala istinska odvjetnica

            Bilo je to davne 2006. kada sam kao mlada odvjetnička vježbenica, ni blizu pravosudnog ispita, dobila poziv od svog prvog klijenta…

            Mog tate.

            Moj tata je inače, između ostalih poslova u svom životu, proizvodio razne proizvode od drva, pa i drvene medicinske klompe s oprugom.

            Tog dana me je nazvao i rekao da je dobio opomenu pred tužbu, ni više ni manje, nego od svog poslovnog partnera, čovjeka kojeg je tretirao kao obitelj, s kim je imao uspješnu suradnju na način da je za njega proizvodio drvene potplate s oprugom, a on je dovršavao i plasirao proizvod na tržište.

            U opomeni pred tužbu stajalo je da moj tata više ne smije proizvoditi takve drvene potplate jer ih je ovaj zaštitio i samo ih on smije proizvoditi u cijeloj Hrvatskoj. Iako tada nisam bila stručna u području  intelektualnog vlasništva, tako nešto mi nije zvučalo logično. Pa moj tata je prvi proizveo te potplate i sam je dizajnirao strojeve za to, kako sada on to ne može proizvoditi?

            U kratkom roku iza toga, stigla je tužba te privremena mjera – tati sud nalaže prestanak daljnje prizvodnje, povlačenje proizvoda s tržišta te mu prijeti ogromna naknada štete. Krenem proučavati propise i počinjem shvaćati da poslovni partner nije u pravu – pa nema on patent da bi branio mom tati proizvodnju; on je zaštitio dizajn - vanjski izgled (pojavnost) nekog proizvoda ili predmeta.

            Sretna što sam shvatila da je poslovni partner pogriješio, nazvala sam ga i ljubazno molila da povuče tužbu, a on mi je s visoka odbrusio kako je on tu zaštitu jako puno platio i da je  njemu njegov odvjetnik rekao da on sada jedini u Hrvatskoj može proizvoditi takve klompe te on sada više ne može odustati, tj. može samo ako mu moj tata plati štetu. Još mi je rekao neka nazovem njegovog odvjetnika ako dalje nešto želim razgovarati. Nazovem odvjetnika, molim i njega da povuče tužbu, citiram mu zakonske odredbe koje govore da nije u pravu, međutim, on ne odustaje. Shvaćam da ću se morati suočiti s tim predmetom na sudu i pobijediti.

            Na dan ročišta shvaćam da je odvjetnik na drugoj strani je mnogo stariji i „iskusniji“ od mene, sutkinja ga sluša s povjerenjem, a mene svi gledaju pomalo sa sažaljenjem. Osjećala sam se nedoraslo tom predmetu, ali, u sebi sam znala da ćemo mi taj predmet sigurno dobiti. Imala sam divne kolege koji su se bavili tim područjem prava i ne znam kako bih da mi nisu u tom trenutku pomogli.

            Odvažno sam otišla na Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) i zatražila poništaj dizajna kojeg je zaštitio poslovni partner te također podnijela zahtjev za zaštitom tatinog, malo drugačijeg, dizajna. Znala sam da će DZIV ili poništiti dizajn partnera, u kojem slučaju on gubi pravni osnov za sve tužbe koje je podnio ili da će dozvoliti zaštitu tatinog dizajna, u kojem slučaju mi, kao i partner, imamo osnov proizvoditi svoj dizajn i pri tome ne kršimo ovaj prethodno zaštićen. Bingo.

            I to se dogodilo godinu i pol kasnije. A onda je taj poslovni partner nazvao mene i zamolio sada on da povučem tužbu. Osjećaj te pobjede pamtim i danas. Ja sam pristala na nagodbu uz uvjet da nam plati troškove i naknadu štete.

            Ovo iskustvo je bila jedna ogromna lekcija za mene. U tom trenutku nisam ni znala koliko mi je bila značajna. Tada sam shvatila kakva odvjetnica ne želim biti.

            Bi li danas postupila drugačije? Bih jer su i okolnosti danas drugačije. Najprije, danas ne bih ja vodila taj predmet, već bih zamolila jednog od gore spomenutih kolega,  koji su mi pomagali, da ga vodi. Platila bih mu duplo koliko traži jer smatram da nije mudro voditi predmet bliskim osobama. Ne bih se toliko bojala jer bih znala da bismo preživjeli i najgori scenarij.I danas bih pokušala izbjeći spor ako je moguće, ali ako nije, zasukala bih rukave i izvukla maksimum.

            Upravo sam tada na tom predmetu postala odvjetnica, iako se to formalno dogodilo još godinu, dvije kasnije.

            Library books photo created by jcomp - www.freepik.com