Uvjeti za podnošenje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava
Ako smatrate da Vam je u okviru sudskog postupka koji se vodio pred sudom/sudovima Republike Hrvatske povrijeđeno neko od prava koje vam jamči Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Konvencija“) možete podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava („Sudu“).
Zahtjev Sudu može se podnijeti samo protiv država članica Konvencije, a Republika Hrvatska to jest od 5. studenog 1997. godine, kada je ratificirala Konvenciju, čime je Konvencija postala dio hrvatskog unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Konvencija je po pravnoj snazi iznad naših zakona, što znači da ako je neki zakon suprotan Konvenciji, Konvencija je propis koji treba uzeti u obzir.
Zahtjev protiv Republike Hrvatske može podnijeti svaka osoba koja smatra da je Republika Hrvatska na njenu štetu povrijedila neko od prava zajamčenih Konvencijom, neovisno o državljanstvu i/ili prebivalištu.
Zahtjev može podnijeti fizička ili pravna osoba.
Podnositelj prije podnošenja zahtjeva mora iscrpiti sva raspoloživa domaća pravna sredstva. U najvećem broju slučajeva to znači obvezno obraćanje Ustavnom sudu Republike Hrvatske i tek ako Ustavni sud Republike Hrvatske odbije ili odbaci ustavnu tužbu, ispunjeni su uvjeti za obraćanje Sudu. Cilj ovog pravila jest dati priliku država članicama da isprave povrede Konvencije unutar domaćeg pravnog sustava. Tek ako cjelokupni domaći pravni sustav 'zakaže' pojedinac ima pravo obraćanja Sudu.
Rok za podnošenje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava
Sud razmatra samo one zahtjeve koji su podneseni u roku od četiri mjeseca od dana donošenja konačne nacionalne odluke. Rok od četiri mjeseci počinje teći od dana kad je podnositelj i/ili njegov zastupnik zaprimio konačnu nacionalu odluku.
Protokolom br. 15 kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija, a koji je stupio na snagu dana 1. kolovoza 2021., dotadašnji rok od šest mjeseci za podnošenje zahtjeva skraćen na četiri mjeseca.
Osnovna svrha pravila o četiri mjeseca je održavanje pravne sigurnosti osiguravanjem da će se zahtjevi ispitati u razumnom roku nakon dovršetka nacionalnog postupka te da na taj način spriječi i same države članice i zainteresirane pojedince da budu u stanju neizvjesnosti kroz duže vremensko razdoblje.
Slanje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava
Zahtjev se šalje isključivo poštom na adresu Suda:
The Registrar
European Court of Human Rights
Council of Europe
67075 Strasbourg Cedex
France
Datumom podnošenja zahtjeva Sudu smatra se datum predaje ispunjenog obrasca zahtjeva pošti (datum koji se nalazi na poštanskom žigu). Dakle, neovisno o tome kada Sud zaprimi vaš zahtjev, smatrat će se da je pravovremeno podnesen ako je u roku predan pružatelju poštanskih usluga.
Učinak slanja zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava
Slanje zahtjeva Sudu nema odgodni učinak u odnosu na domaće sudske odluke. To znači da pojedinac mora poštovati i postupiti po pravomoćnoj odluci domaćih sudova čak i ako je podnio zahtjev Sudu.
Troškovi postupka pred Europskim sudom za ljudska prava
Postupak pred Sudom je u potpunosti besplatan, što znači da se za podnošenje zahtjeva ili donošenje odluke od strane Suda ne plaća nikakva naknada troškova ili pristojbi, kao što je to primjerice slučaj kod pokretanja parničnog postupka pred općinskim sudom kada je tužitelj obvezan snositi trošak sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu. Moguće je da će podnositelju nastati odvjetnički trošak, ali, kao što je navedeno, ne i trošak pristojbi.
Zastupanje pred Europskim sudom za ljudska prava
Podnositelj može sam podnijeti zahtjev sudu ili ga podnijeti po zastupniku. Punomoć je sastavni dio obrasca zahtjeva te stoga podnositelj ne mora zasebno prilagati punomoć, nego je dovoljno da podnositelj i zastupnik ispune i potpišu dio obrasca koji predstavlja punomoć.
Bitno je naglasiti da ako postupak prijeđe u sljedeću fazu (zahtjev bude dostavljen na očitovanje državni ugovornici), podnositelj zahtjeva treba biti zastupan po odvjetniku koji je ovlašten baviti se odvjetništvom u bilo kojoj državi članici i koji ima prebivalište u jednoj od njih. Podnositelj zahtjeva može sam zastupati svoj predmet ili odabrati drugog zastupnika, koji nije odvjetnik, ali samo temeljem odobrenja predsjednika vijeća.
Obrazac zahtjeva
Podnositelj se Sudu obvezno obraća na obrascu koji je pripremljen od strane Tajništva Suda, a koji je dostupan bilo na web stranci Suda ili Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za zaštitu ljudskih prava. Obrazac zahtjeva dostupan je na hrvatskom jeziku te ga građani Republike Hrvatske ispunjavaju na hrvatskom jeziku.
Zahtjev treba sadržavati sve tražene podatke u odgovarajućim točkama obrasca. Vrlo je bitno točno i precizno ispuniti obrazac kako zahtjev ne bi bio odbačen radi proceduralnih grešaka. Kako bi smanjili taj rizik preporuča se zahtjev Sudu podnijeti što prije tako da u slučaju odbačaja imate i dalje vremena da unutar četveromjesečnog roka podnesete novi zahtjev u kojem ste onda ispravili eventualne greške u ispunjavanju obrasca.
Da bi zahtjev bio osnovan bitno je da je povredu Konvencije počinila država ugovornica (ili da joj se ta povreda na neki način može pripisati). Kad govorimo o povredi Konvencije od strane države ugovornice bitno je naglasiti da država odgovara za postupke državnih odnosno javnopravnih tijela. Sud će odbaciti zahtjev ako utvrdi da se podnositelj obratio sa zahtjevom koji se odnosi na povredu koju je počinio drugi pojedinac.
Drugo važno pravilo je da se zahtjev mora odnositi na povredu prava koje je zaštićeno Konvencijom i Protokolima uz nju. Nisu sva prava ujedno i prava koja su zaštićena Konvencijom i njenim Protokolima, stoga je prije podnošenja zahtjeva potrebno provesti analizu pravnog problema te utvrditi koje pravo vam je povrijeđeno, je li to pravo zaštićeno Konvencijom i tko je počinio povredu tog prava.
Nakon toga korisno je provjeriti je li Sud već odlučivao u sličnim predmetima i kakav je stav zauzeo. Također, bitno je znati da se Konvencija smatra „živućim instrumentom“ koji se tumači i primjenjuje u skladu s razvojem društva. Navedeno znači da je moguće da uslijed društvenih promjena stav Suda koji je zauzet u nekoj ranijoj odluci bude promijenjen.
Izjava o činjenicama i povredama Konvencije
U obrascu zahtjeva, između ostalog, potrebno je navesti i sažetu i čitku izjavu o činjenicama te sažetu i čitku izjavu o navodnim povredama Konvencije i odgovarajuće obrazloženje.
To su zasigurno najvažniji dijelovi obrasca koje je potrebno ispuniti jasno, ali i ujedno i sažeto s obzirom na ograničen prostor koji je predviđen u samom obrascu za navedene izjave. Iznimno, podnositelj zahtjeva može nadopuniti navedene podatke prilažući uz obrazac zahtjeva dodatne stranice zahtjeva na kojima navodi navodne povrede Konvencije i relevantna obrazloženja. No, takvi dodatni prilozi ne smiju biti duži od 20 stranica.
Izjava o činjenicama zapravo znači kronološki opis prethodnih postupaka i poduzetih pravnih radnji pred domaćim tijelima. Ako povreda na koju se pozivate proizlazi iz primjerice parničnog postupka, izjava o činjenicama bi sadržavala podatke kada i pred kojim sudom je podnesena tužba, po kojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kada je donesena prvostupanjska presuda, kako je sud objasnio razloge za donošenje prvostupanjske presude, je li podnesena žalba i temeljem kojih žalbenih razloga, kakva je bila odluka višeg suda o žalbi i kako je sud obrazložio svoju odluku, jesu li bilo kakva druga pravna sredstva iskorištena nakon odluke o žalbi i ako jesu, kakva je odluka o njima donesena.
Nakon izjave o činjenicama slijedi izjava o povredi Konvencije. U ovom dijelu podnositelj zahtjeva mora obrazložiti kako je država ugovornica povrijedila njegovo pravo zajamčeno Konvencijom. U većini slučajeva to znači ukazivanje na konkretnu sudsku odluku, činjenje ili propuštanje državnih tijela koji su doveli do povrede nekog od prava zajamčenih Konvencijom.
Na primjeru jednog od naših slučajeva, koje smo vodili pred Sudom i uspješno dovršili pred Sudom, pokušat ćemo prikazati što bi izjava o činjenicama i izjava o povredi trebala sadržavati.
Podnositeljica je fizički i verbalno napadnuta u noćnom klubu, nakon što je prethodno odbila udvaranje počinitelja uz obrazloženje da ima djevojku. Za vrijeme fizičkog napada na podnositeljicu, počinitelj je izvršio i verbalni napad i to na način da je podnositeljici uzvikivao sljedeće: „Lezbačo, treba vas sve pobiti, j…. ću će lezbačo“.
Policija je izašla na mjesto događaja i uzela izjave od podnositeljice te svjedokinja te je nesporno bila upoznata s time da je motiv napada bila spolna orijentacija žrtve (vidljivo iz sačinjenih službenih bilješki). No, policija je protiv napadača pokrenula prekršajni postupak zbog remećenja javnog reda i mira. Prekršajni sud ga je proglasio krivim te mu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 300 kuna. Budući da policija nije pokrenula kaznenu istragu, podnositeljica je protiv napadača podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede i nasilničkog ponašanja motiviranih obilježjem zločina iz mržnje te kaznenog djela diskriminacije. Državno odvjetništvo je odbacilo ovu kaznenu prijavu uz obrazloženje da je protiv napadača već bio vođen prekršajni postupak i da bi njegov kazneni progon bio u suprotnosti s načelom ne bis in idem (ne dva puta o istom). Podnositeljica je zatim preuzela kazneni progon u svojstvu oštećenice, ali je Kazneni sud odbacio njezinu privatnu tužbu potvrdivši obrazloženje Državnog odvjetništva. Ovo rješenje Kaznenog suda je potvrđeno u žalbenom postupku, a podnositeljičina ustavna tužba je proglašena nedopuštenom.
Podnositeljica je prigovorila izostanku odgovarajućeg odgovora domaćih tijela na čin nasilja protiv nje koji je bio motiviran njezinom spolnom orijentacijom. Podnositeljica je istaknula da je Republike Hrvatska povrijedila članak 3. (zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja) i članak 14. (zabrana diskriminacije) Konvencije time što su vlasti (policija, državno odvjetništvo, sudovi) propustili poduzeti sve razumne korake, odnosno provesti cjelovitu istragu i utvrditi da je napad na podnositeljicu, koji je u njoj izazvao osjećaj straha, tjeskobe i nesigurnosti, motiviran mržnjom zbog spolne orijentacije, odnosno homofobijom, kao i poduzeti druge odgovarajuće radnje iz svoje ovlasti bi dovele do pokretanja odgovarajućeg kaznenog postupka protiv počinitelja, a ne pokretanja prekršajnog postupka radi ometanja javnog reda i mira. Podnositeljica je smatrala da ne postoje razlozi koji bi mogli opravdati neadekvatnu reakciju nadležnih državnih tijela na napad koji je pretrpjela zbog svoje spolne orijentacije u situaciji kada u Republici Hrvatskoj postoje kaznenopravni mehanizmi kojima se pojedince štiti od nasilja motiviranog mržnjom zbog diskriminatornih elemenata. Naime, Kaznenim zakonom izričito je propisana definicija zločina iz mržnje, a domaći sudovi obilježje zločina iz mržnje općenito smatraju otegotnom okolnosti kod kaznenih dijela koja uključuju nasilje. Stoga, kada postoji sumnja da je nasilni čin potaknut diskriminacijskim stavovima obveza je nadležnih tijela poduzeti sve kako bi istražili moguće diskriminacijske motive. Republike Hrvatska je nasilje s diskriminirajućom namjerom tretirala ravnopravno s nasiljem koje nema takve elemente te je time na štetu podnositeljice postupila protivno članku 14. Konvencije. U odnosu na članak 3. Konvencije podnositeljica argumentirala da su fizički i verbalni napad kojem je bila izložena zbog svoje spolne orijentacije u njoj su izazvali osjećaje straha, tjeskobe i nesigurnosti koji su dosegli potreban prag težine da bi bili obuhvaćeni tim člankom te da takvo postupanje zahtjeva odgovarajuću kaznenopravnu sankciju, a ne prekršajnu osudu radi remećenja javnog reda i mira.
Prilozi uz zahtjev
Dokumenti priloženi uz obrazac zahtjeva moraju biti poredani po datumu te označeni rednim brojevima. Sudu se uvijek šalju preslike dokumenata (rješenja, presuda) s obzirom na to da Sud dokumente podnositeljima ne vraća nego po okončanju predmeta, neovisno o tome kakva je odluka o podnesenom zahtjevu donesena, spis uništava.
Pravni učinci odluke
Sud nikada ne ukida ili poništava odluke domaćih tijela.
Ako sud nađe da je podneseni zahtjev osnovan dosudit će vam pravičnu novčanu naknadu (preduvjet za dosudu je da ste tražili naknadu štete).
U okviru domaćeg pravnog sustava postoji pravni lijek za ponavljanjem domaćeg postupka temeljem konačne odluke Suda.
Naknada štete
U tijeku postupka podnositelj može postaviti zahtjev za naknadom štete koja mu je nastupila uslijed povrede Konvencije. Zahtjev nije nužno postaviti u samom zahtjevu, već je to moguće i u kasnijoj fazi postupka. Sud sam poziva podnositelja da postavi zahtjev za naknadom štete, ako mu je šteta nastala. Bitno je naglasiti da Sud neće dosuditi naknadu štete ako podnositelj ne postavi takav zahtjev u roku određenom od strane Suda.
Naknada štete može se sastojati od materijalne ili/i nematerijalne štete.
Nematerijalna šteta je novčana kompenzacija za fizičke ili psihičke boli koje su posljedica pretrpljene povrede Konvencije.
Naknada materijalna štete je naknada stvarno pretrpljene štete ili izgubljena dobit.
Na podnositelju zahtjeva je da dokaže da je šteta koju potražuje nastala kao rezultat povrede. Sud smatra neosnovanim zahtjeve za naknadom štete koja se potražuje „u svrhu kažnjavanja“ ili „da bude za primjer“.
Sudski i odvjetnički troškovi
Sud može podnositelju dodijeliti naknadu troškova i izdataka koji obuhvaćaju troškove koje je podnositelj imao u okviru nacionalnog postupka, a zatim i u samom postupku pred Sudom. Takvi troškovi i izdaci uobičajeno uključuju odvjetničke troškove i sudske pristojbe pred domaćim tijelima.
Autorica: Irena Matković, odvjetnica
