U velikom broju slučajeva razgovor o registraciji određenog znaka završava tako da klijentima preporučim da odustanu od pokušaja registracije. To se događa zato što se često radi o neregistrabilnim znakovima. 

Klijent može imati dobar naziv ili vizualni identitet, no ako se radi o nazivu koji je preopćenit, zaštita nije moguća. Kao što, primjerice, meni nije moguće registrirati naziv „odvjetnički ured“ kao žig, jer bi to značilo monopoliziranje cijele jedne profesije, slično nije moguće registrirati ni naziv, primjerice, „XY akademija“ za djelatnost koja proizlazi iz naziva. 

Isto tako nije moguće registrirati ni prejednostavan znak, recimo, broj „1“, jer nema općenitu razlikovnost. Istina, iznimno je takva registracija moguća, i to ako je razlikovnost stečena ranijim korištenjem. To znači da ako netko dugo posluje pod „1“ i postane prepoznatljiv, nakon određenog vremena stekne i mogućnost registracije. 

Pod tim znakovima se može uspješno poslovati, ali, ne mogu se registrirati kao žig 

Ali ako se radi o registrabilnom znaku, na upit o tome ići u zaštitu ili ne, odgovor je – APSOLUTNO DA. 

Vaša tvrtka registracijom:

- stječe intelektualno vlasništvo kojim može raspolagati i ubirati dodatne prihode (od primjerice licence);

- može isključiti druge od korištenja tog znaka;

- ne mora strahovati od toga da će neki sličan brand, koji je registrirao svoj žig, tražiti da prestanete s korištenjem (i tako si možete uštediti potencijalnu štetu koja bi vam nastala obvezom re-brandinga).

Zapravo, više volim engleski prijevod hrvatske riječi žig – trademark – jer sam za sebe i kaže koja je njegova vrijednost. Trade (your) Mark.